Moje je dijete moglo biti živo da su ga počeli spašavati na vrijeme. Satima je ležao na cesti, a to nije zaslužio. Najviše me boli što je umro u mukama, a nitko mu nije mogao pomoći. Mučio se do zadnjeg časa, rekla je za Jutarnji list Martina Klapan, majka Mattea Ružića.
“Na tabletama sam, tresem se. Jučer sam bila na injekcijama. Užasno mi je teško. Ne znam što pokrenuti, kuda otići. Ministar Kujundžić je rekao da je sve bilo po propisima, a do Mattea nije uopće došla Hitna pomoć nego sanitetsko vozilo sa sestrom i tehničarom koji su u torbi imali flaster i bivacin. Moje dijete nije povraćalo na cesti, nije se ogreblo, on je umirao. Vikao je da mu netko pomogne, nije mogao doći do zraka. Sve manje i manje je disao. Pričala sam s čovjekom koji je bio s njim do zadnje sekunde, koji ga je gledao kako je počeo plaviti i umirao mu na rukama”, rekla je majka.
Jučer je poslala poruku ministru Kujundžiću i pitala ga što bi on napravio da se radilo o njegovu djetetu.
“Došla sam do privatnog broja Milana Kujundžića i poslala sam mu poruku. Pitala sam ga bi li mu bilo drago da su tako ležala njegova djeca na cesti satima poput psa. Da su tako ležali Ana i Hrvoje? Zar životi njegove djece vrijede više od života moga Mattea?”, pita Martina i dodaje da joj nije ništa odgovorio, a zna i da neće.
“Nitko mi ga više ne može vratiti. Ne znam kako ću s time živjeti. Treba nešto napraviti da se ovo više nikad ne dogodi. Želim da ministar Kujundžić da ostavku. Toliko je toga obećao. I za onu jadnu dječicu koja su bolesna i za cjepiva. Ne znam što on radi na dužnosti. On će ovo zataškati i mirno spavati, a nitko nije zaslužio to što se Matteu dogodilo. Meni svaki život vrijedi isto. A njemu?”,gnjevno zaključuje Martina.
