Fotografija ovog busa vratila je mnoge u dobra stara vremena.
Mlađe generacije ne znaju kako je javni prijevoz izgledao nekoć. Oni nešto stariji jako se dobro sjećaju čuvenog “Ikarusa”.
“Dal se sječa netko ovog legendarnog busa u kojem je pravi užitak bio vozit se”, priupitao je Ivan svoje sugrađane i potaknuo nostalgičnu debatu.
Mnogi su se prisjetili i poprilično humorističnih scena.
“Drveni sklizavi stolci, sjećam se kad se baba s vrećicama jednostavno odsklizala na pod sa stolca, na zavojima kod lisinskog”, napisao je Siniša a Željko je dodao kako su mu svi bubrezi bili razbijeni.
Ikarusi su se 1895, proizvodili u Mađarskoj, a očito su ostali upamćeni sve do danas.
“Taj bus se kvario još dok smo ih nove iz Zemuna po nalogu vozili jer su bili najlošiji busevi u povijesti”, prisjetio se Tompa koji tvrdi kako je svojevremeno bio vozač ovih “makina”.
Pero je pak jako detaljno opisalo kako je biti za volanom:
“Ja sam ga vozio negdje 96, najveći problem mu je bio kaj je rikverc bio uz drugu i nikad nisi bio siguran kad si kretao (a pogotovo na semaforu u kojoj si brzini :( ) svom srećom da je bio spor pa od semafora do semafora nije imao neku brzinu i nije se previše tresao. Zveckanje i škripa :( za popiz..ti. Da je puhalo sa svih strana je pa čak i kroz lim je. Otvaranje vrata – naučna fantastika … kočnice :( ako si probao zakočiti pri brzini od 30-40 na sat morao si muški držati volan da ne odeš u jarak. I kad na sve to dodaš nervozu putnika :( strašno, a ni kriv ni dužan :( . U to vrijeme smo dobili i polovne buseve iz Austrije, koji su bili još stariji ali :) guš voziti. Ništa nije klepetalo, sve ispravno :) No to su bili zadnji primjerci koji su brzo otišli.
Unatoč ironičnim osvrtima na zvuk i udobnost mnogi su ipak zaključili kako su to bila dobra stara vremena.
“Trebalo ih ostaviti par, za turističke svrhe. Turisti bili bi oduševljeni”, kazao je Ivan koji je fotku i postavio u popularnu grupu Zakaj volim Zagreb.
