Život sa susjedima nekad nije lak: ‘Samo pozdravim radi kulture jer neki nisu ni to zaslužili’

Stambena zgrada (Foto: Pixabay)

Nekad smo kod susjeda odlazili na kavu, a na njihova bismo vrata uvijek mogli pokucati ponestane li nam kave, šećera, ulja ili jaja.

‘S BUDALAMA SE NE MOŽEMO OBRAČUNATI’ Nekim susjedima nema pomoći: ‘Svađa, policija, ljubazna zamolba – to ništa ne vrijedi’

Ako smo posebno dobri, susjeda ili susjed mogli bi nam pričuvati dijete ili ljubimca dok smo na poslu, a mogu reagirati u slučaju nevolje poput, recimo, pucanja cijevi.

No, sve se češće događa da provedemo godine u istom stanu ili kući, a da uopće ne znamo tko živi preko puta ili do nas.

Stubište, ilustracija (Foto: Vlado Kos / CROPIX)

Još uvijek ima dobrih susjeda

Neki svojim susjedima u prolazu samo promrmljaju “dobar dan”, neki ni to, no još uvijek ima i onih koji vole održavati dobre odnose s ljudima s kojima dijele zgradu ili ulicu i uskočiti u pomoć.

Zagrepčanki prisjeli susjedi i njihovi gosti: ‘Dođu iz Njemačke i onda svaki dan feštaju’

Pitali smo Zagrepčane razgovaraju li sa svojim susjedima ako ih sretnu na stubištu ili ih samo kratko pozdrave, a sudeći prema komentarima, održavanje dobrih međususjedskih odnosa i dalje je živo.

“Mog muža ako sretnu ne gine im minimalno 15 minuta razgovora”, iskrena je bila jedna čitateljica.


“Hvala Bogu ima nas samo pet u kući, svi smo si dobri, čak ako treba jajca i krompira posuditi pokucamo jedno drugom na vrata”, rekao nam je jedan gospodin.

Sve zavisi od susjeda

“Sve uvijek pozdravim. S nekim kratki razgovor, a sa tri susjede popričam 5-10 minuta. S najboljima sam na ti i odemo zajedno na kavicu-sok”, kaže jedna čitateljica.

Nemogući gosti kod susjeda: ‘To je horda koju slušam po cijele dane i noći’

“Naravno da razgovaram i pozdravim, a s nekima i preko prozora pa nas čuje cijela ulica”, kroz šalu je rekla još jedna čitateljica.

Foto: Pixabay

“Zavisi od susjeda, neke samo pozdravim, a s nekima popričam”, “Ponekad blablamo a ponekad se samo pozdravimo. Sve ovisi o cajtu”, “Kako kada, nekad razgovaram, nekad ne ali uvijek pozdravim pa makar me taj susjed nepozdravil, osnova kulture je pozdravit”, neki su od odgovora.

Tipičan primjer obitelji ‘Karen’

Neki od čitatelja istaknuli su da sve ovisi o susjedu o kojem je riječ. “Živim u kući, ali kuća do mene divni ljudi, stariji ljudi, kolačić, kava, druženje, ćakula, pomoć… bilo šta uvijek.

Zagrepčanka ogorčena navikom susjeda: ‘Ne znam kaj kuhaju da tak smrdi’

Kuća ispod mene tipičan primjer ‘Karen’ cijele obitelji. Tako da, živio u zgradi ili kući, sa nekima možeš se družiti, piti kavu i ćakula, a sa drugima se ne možeš pogledati jer samo traže probleme”, primijetila je jedna korisnica Facebooka.

Zgrada na Savici (Foto: Ronald Gorsic / CROPIX)

Neki su nam priznali da susjede samo pozdrave jer ne žele daljnju komunikaciju s njima.

“Uglavnom samo pozdrav, kad izađemo iz lifta isto tako”, rekla je jedna čitateljica. “Prije sam voljela popričati sa svakim. Više ne, sad samo pozdravim”, priznala je druga.

“Samo pozdrav radi kulture jer neki nisu ni to zaslužili”, “S nikim iz zgrade nisam ni kavu popila, pozdravimo se pred liftom i ništa drugo, iskreno ja bi popričala al to su susjedi koji bježe glavom bez obzira iz raznih razloga”, požalila se jedna korisnica Facebooka.