Smrt legendarne Žuži Jelinek rastužila je cijelu regiju, ostavivši tisuće njenih vjernih čitatelja u tuzi.
Nažalost, nakon njene smrti započela je i bitka za nasljedstvo – četiri vile u Švicarskoj, Žužin opatijski dom, umjetnine, nakit i novac. Naime, Žužina kći Diana i sin Ivica godinama ne razgovaraju, a posljednjih tjedana i putem medija pljušte optužbe s obje strane. U najnovijem priopćenju za medije Diana Jelinek Marazza oštro odgovara na posljednje medijske istupe svoga brata, kojeg posljedično optužuje i za majčinu smrt. Sa čitavim je slučajem, kaže, upoznata i policija, piše index.hr.
Njezino priopćenje prenosimo u cijelosti:
“Strašne, skoro nezamislive objede koje je moj brat, nažalost, izgovorio o meni u članku objavljenom na stranicama jedne dnevne novine potvrđuju, opet nažalost, moje najdublje strahove.
Nepuna tri mjeseca nakon što je naša majka umrla, moj brat koristi naslovnicu dnevnih novina kako bi me na najgrublji način napao i opravdao svoje odluke koje su izravno prethodile smrti naše majke, kojoj se, nažalost, nije ispunila želja da doživi stotu godinu, a koju je toliko puta izgovorila.
Ako se razgrnu teško opisive, a nažalost u skoro sto tisuća primjeraka tiskane njegove uvrede, dolazimo do opore istine – da je moj brat bez potrebe poslao našu mamu Žuži u starački dom, iako je ona u svom stanu imala svu njegu. Svejedno, kad joj se stanje pogoršalo, a to je bilo odmah po dolasku u starački dom – odbio je poslati je na bolničko liječenje, o čemu posjedujem dokumentaciju koju iz poštovanja prema mami neću poslati u ovom mailu (iako je već ima policija), ali je na upit mogu pokazati novinarima.
Van svog doma, ali i bez bolničke njege, naša je majka završila život ne doživjevši stotu. Čitajući skandalozni članak, doznajemo da je cijela posluga navodno imala potpuni uvid u pitanja oporuke i nasljeđivanja, te da sva posluga, također, ima decidirani stav o tome što je tko moralno zaslužio. Takve stvari u 99,99% slučajeva rješava obitelj, a ne novinari, urednici i najšira javnost. O ovom će se napadu na ugled moje pokojne mame, kao i cijeli način života u kojem me je odgojila, nažalost očitovati policija, sudovi, a sigurna sam i da će svi inteligentni čitatelji o tome imati svoj stav. Sudovi će, nadam se, donijeti odluku i o sramotnom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju koji je moj brat namjerno i proračunato dao mojoj mami na potpis kad je već bila loše.
Još jednom moram reći da mi je žao što se ove obiteljske pojedinosti i svađe iznose u javnost, i da mi je neizmjerno žao što je moj brat opteretio nedjeljno jutro hrvatskih građana razdorom u našoj obitelji i svojim bijednim opravdanjima za njegove tragične pogreške”, stoji u dopisu Diane Jelinek Marazza.
Uključio se i DORH
”Jedino što vam zasad možemo reći je da smo postupili po predmetu i sada se spis nalazi u Državnom odvjetništvu”, izjavio je Mario Kovač iz Službe općeg kriminaliteta Sektora krim policije, gdje su na osnovi prijave Diane Marazza Jelinek, da joj je majka otrovana, ispitani njen brat i njegovateljice, piše Jutarnji list.
U drugom pak predmetu, u kojemu su bili na informativnom razgovoru vezano uz optužbu za iznuđivanje potpisa od nemoćne osobe u svrhu ekonomske koristi, prijavio je Ivica Jelinek svoju sestru, a vođen je u Policijskoj postaji u Petrinjskoj, o čemu Je izjavu dao Zlatko Antić iz službe za odnose s javnošću.
Krajem listopada i početkom studenoga 2015., u 1. PP Zagreb postupano je po prijavi kćeri preminule, ali nisu utvrđene osnove sumnje za pokretanje kaznenog postupka. Provedene su sve potrebne provjere, znači nije utvrđeno postojanje kaznenog djela, o čemu je i stranka obaviještena.
Za vrijeme odvijanja pravosudne drame, suprug pokojnice, njen vršnjak Milorad Ronkulin, u tišini svoga doma prekoputa Žužinoga stana žali za njom. Bio je njen četvrti muž, najzrelija i zadnja ljubav, i sad mu valja prebroditi tugu zbog rastanka. U poznoj dobi, kada odlasci bližnjih osobito teško padaju i uzevši u obzir povremenu demenciju, nije mu nimalo lako, ali bar s ostavinom nema ništa jer par je prije vjenčanja potpisao predbračni ugovor po kojemu u slučaju rastave ili smrti svaki zadržava svoju prethodnu stečevinu. Jednom dnevno odlazi u laganu šetnju gradskom špicom, a ostatak vremena o njemu se brine nećakinja Senka.
Za razliku od njega, u neugodnu situaciju uvučene su kolateralno njegovateljice, medicinske sestre i starački dom koji je bio zadnja adresa Žuži Jelinek. Na upit za komentar u ime Doma zaklade Lavoslava Schwarza, socijalna radnica koja se o njoj skrbila, Branka Anđukić, kratko je rekla: ”Žao mi je, na tu temu nemam ništa reći i ništa iz ovoga doma ne može o tome ići van pa molim da nas se u vezi s tim više ne zove.”
