Ministarstvo hrvatskih branitelja u ponedjeljak je na zagrebačkom Tuškancu na konferenciji za novinare predstavilo rezultate istraživanja i ekshumacija žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, po kojima su tijekom ove godine na osam lokacija u Zagrebu, uključujući i trenutnu lokaciju Tuškanac 74, ekshumirani ostaci najmanje 344 osobe.
Ministarstvo tom konferencijom, prema riječima ministra Tome Medveda, radi transparentnosti želi upoznati javnost sa svojim radom koji je, uz rješavanje slučajeva nestalih osoba iz Domovinskog rata, usmjeren na istraživanje i uređenje groblja iz Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.
52 ekshumacije na području 11 županija i u Zagrebu
Na lokaciji Tuškanac 74 početkom godine provedena je prva faza istraživanja te su ekshumirani posmrtni ostaci najmanje 24 žrtve poslijeratnog razdoblja, dok je krajem kolovoza započela druga faza u sklopu koje su probnim iskapanjem pronađeni posmrtni ostaci najmanje 48 žrtava. No s obzirom na to da je na toj lokaciji pronađen još jedan rov – očekuje se da će ukupan broj biti veći.
Medved je napomenuo da su u mandatu ove Vlade intenzivirane aktivnosti vezane za pronalaženje, ekshumaciju i dostojno zbrinjavanje ostataka žrtva, pa je primjetan i rast prijavljenih lokacija.
U dvije godine su, rekao je, proveli 269 terenskih izvida i 25 probnih iskapanja na području šest županija i u Zagrebu, provedene su 52 ekshumacije na području 11 županija i u Zagrebu, ukupno je ekshumirano 776 osoba, dok je pokopano njih 396.
U masovnoj grobnici na lokaciji Tuškanac 74 mogu se u rovovima vidjeti kosti žrtva, pri čemu su neke na zglobovima ruku svezane žicom.
“Ova masovna grobnica na Tuškancu snažan je podsjetnik na stradanje hrvatskog naroda u prošlosti, stoga medije i javnost pozivamo na zajednički pristup kako bi naša prošlost bila dostojno definirana i kako bi osigurali dostojnu zajedničku budućnost”, rekao je Medved.
Iz zgrade danima promatrao smaknuća
Poručio je da sve žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, kao i Domovinskog rata, imaju pravo na dostojno počivalište te očuvanje spomena na njih, a obitelji pravo da saznaju istinu.
Smaknuća žrtava 1945. nakon svršetka rata, koje je počinjeno na njegovoj zemlji na lokaciji Tuškanac, danima je promatrao iz stotinjak metara udaljene gospodarske zgrade Miroslav Lukšić, koji je tada imao 14 godina, a s članovima uže obitelji godinama je bio prisiljen na šutnju.
Partizanska vojska je, po njegovim riječima, za likvidaciju civila i vojnika hrvatske nacionalnosti koristila položaje njemačke vojske za protuavionsku obranu. Napuštanjem hrvatske i njemačke vojske ti položaji s ukopanim rovovima su ostali prazni, pa su ih koristili partizani za ubijanje ljudi.
“Tjedno su partizani dopremali grupu od 10 do 15 ljudi, bio sam momak od 14,5 godina i sve sam promatrao iz svoje poslovne zgrade udalje 120 metara”, rekao je Lukšić čiji je stric ubijen na tom zemljištu dok mu je otac umro od posljedica premlaćivanja, a zemlja mu je konsficirana.
Ljude su ubijali metkom u potiljak ispred rova ili su ih željeznom polugom udarali u potiljak, nakon čega su padali u rovove. Dodao je kako su egzekutori imali pripremljeno živo vapno kojim su posipali žrtve, a potom su ih posipali zemljom, no neki put nisu stavljali dovoljno zemlje pa se širio smrad.
Morali su šutjeti o zločinu
Lukšić je ispričao da je uži krug njegove obitelji bio prisiljen šutjeti o zločinu. “Bilo mi je rečeno da, ako se bavimo istraživanjem i javno iskazujemo taj zločin, ima načina na koji će nas smiriti”. Osamdesetih je iselio u Kanadu.
Pomoćnik ministra nadležan za Upravu za zatočene i nestale Stjepan Sučić rekao je kako je u mandatu aktualne Vlade promijenjena metodologija rada – standardizirani su svi postupci i unaprijeđena tehnologija nabavkom georadara i uvođenjem pristupa pretraživanju terena iz zraka. Pritom su nabavili dronove i bespilotne letjelice, a teren pretražuju i uz pomoć pasa.
“Bilo je pitanja mogu li psi reagirati na vrijeme dulje od 70 godina, mogu reagirarti i to su dokazali na terenu”, zaključio je Sučić.
