ZNATE LI TKO JE BIO PRVI GRADONAČELNIK ZAGREBA? Poduzetan, pošten i odan svojim Zagrepčanima kojih je bilo tek 17.000

Ilustracija: Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX

Jednoglasno izabran na čelu metropole bio je šest godina, prva plaća mu je bila 2000 srebrnih forinti godišnje, a Zagrepčani priče o njegovim uspjesima i dan danas prenose s koljena na koljeno. Riječ je o Janku Kamaufu, prvom zagrebačkom gradonačelniku i ujedno posljednjem gradskom sucu slobodnog kraljevskog grada Gradeca.

Sve do 1850. Gradec i Kaptol bili su administrativno razjedinjeni i trajali su kao dva područja s posve odvojenim upravama i pravorijekom. Tek godinu dana kasnije, 15. svibnja 1851., na čelu ujedinjenoga grada našao se gradonačelnik, odnosno prvi čovjek gradske uprave. Na taj položaj jednoglasno je bio izabran Janko Kamauf.

NAJPOPULARNIJA ULICA U ZAGREBU! Znate li po čemu je Ilica dobila ime?

Taj rođeni Zagrepčanin koji se rodio tek nekoliko kuća dalje od Kamenitih vrata, slijedom povijesnih prilika nije se rodio u Zagrebu, već u Gradecu, kako se 1801. godine njegov rodni dio grada nazivao. U istom se gradu školovao, završio pučku školu i gimnaziju, a na studij se uputio u Peštu, u Ugarsku, gdje je završio pravoslovne znanosti i položio odvjetnički ispit.

PRVI POPIS STANOVNIKA: Prezimena starih Zagrepčana bila su većinom opisna – Zdalkarep, Ozebel, Grdača, Goriguza i Pohaben

Kamauf je bio idejnim začetnikom mnogih gradskih akcija i prepun planova za boljitak i razvitak grada, ali mnogi su od njih ostali tek na papiru. Naime, za sve njegove projekte valjalo je izdvojiti čak 400.00 forinti, a siromašni Zagreb tada je imao tek 17.000 stanovnika.

Želio je, između ostalog, otvoriti nekoliko škola, natkriti potok Medvešćak, uvesti petrolejsku rasvjetu, postaviti rezervoar s vodom na Harmici za gašenje požara. Ono što je uspio je pokretanje skupljanja priloga za podizanje spomenika banu Jelačiću, popločio niz ulica, uveo javnu rasvjetu, uredio Strossmayerovo šetalište, donio odluku o početku gradnje Manduševca.

Gradonačelničku dužnost Kamauf je obavljao sve do 1857. godine, a nakon umirovljenja obavljao je uglavnom počasne sudačke dužnosti. Godine 1872. car i kralj Franjo Josip I. dodijelio mu je plemstvo s pridjevkom Podgorski. Umro je 1874. godine, a u pamćenju suvremenika ostao je kao čovjek poduzetan, pošten i odan gradu.