Snažan potres pogodio je Zagreb i 1880. godine. Tada se jedan književnik angažirao pri saniranju ruševina.
Zbog jake zime obolio je od upale pluća te je preminuo od njenih posljedica 1881. godine. Riječ je naravno o Augustu Šenoi.
Jedan od najvećih hrvatskih pisaca u povijesti umro je u 43. godini života od posljedica upale pluća, od koje je obolio kada je kao gradski senator po hladnoći skrbio za unesrećene u Velikom potresu 1880. godine.
Veliki potres u Zagrebu dogodio se 9. studenoga 1880. u 7.33 sati, prema podacima meteorološke postaje u Zagrebu. Bio je jačine 6,3 stupnja po Richteru, s epicentrom na području Medvednice. Prema nekim podacima, u prva 24 sata nakon potresa na zagrebačkom je Glavnom kolodvoru izdano 3800 putničkih karata.
U gradu su ostali siromašniji građani, o kojima se između ostalih skrbio i August Šenoa.
Šenoa je 13. prosinca 1881. godine umro od teške upale pluća koju je zaradio pomažući unesrećenim ljudima tih hladnih dana i još hladnijih noći nakon 9. studenog 1880., kada je u svega desetak sekundi porušen najveći dio tada postojećih zagrebačkih zgrada.
August Šenoa prije svega ostao je zapamćen kao romanopisac, a zaslužan je za populariziranje ove književne vrste u Hrvatskoj. Središnje mjesto njegovog stvaralaštva zauzimaju povijesni romani Zlatarevo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogeneš i nedovršeni Kletva. U romanima i pripovijetkama iz suvremenog života piše o socijalnim, političkim i etičkim problemima – Prosjak Luka, Barun Ivica, Prijan Lovro, Branka… Velik je uspjeh postigao i svojim djelima u stihu s motivima iz povijesti: Propast Venecije, Smrt Petra Svačića, Šljivari, Anka Neretvanka, Vinko Hreljanović ili iz narodne predaje: Božja plahtica, Kameni svatovi, Kugina kuća, Postolar i vrag, Gvozdeni div, Prokleta klijet, Mile Gojslavica.
