Znanstvenica s PMF-a objasnila jučerašnji potres u Zagrebu: ‘Moramo naučiti živjeti s potresima, dugo smo bili pošteđeni’

Foto: Damjan Tadic / CROPIX

Iva Dasović docentica s Geofizičkog odjela Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) objasnila je upite vezane za seriju potresa koji su dosad zabilježeni u Zagrebu.

“Dakle već smo pričali/pisali o tome da iza jakog potresa slijedi niz (serija) slabijih potresa kojih će biti više i aktivnost će trajati dulje što je potres jači. Odmah smo rekli da očekujemo pojačanu aktivnost koja će trajati nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci – da ne možemo znati koliko točno”, stoji u objavi doc. dr. Ive Dasović.

Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:

“Dobili smo nekoliko upita vezano uz “mali broj potresa” koji je dosad zabilježen u ovoj zagrebačkoj seriji, a napisano je u tportalovom razgovoru s Krešom Kukom. Pa ćemo probati to pojasniti…

Dakle već smo pričali/pisali o tome da iza jakog potresa slijedi niz (serija) slabijih potresa kojih će biti više i aktivnost će trajati dulje što je potres jači. Odmah smo rekli da očekujemo pojačanu aktivnost koja će trajati nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci – da ne možemo znati koliko točno.

Mjesec dana je već prošlo. Proučavajući brojne rasjede i rasjedne sustave (više rasjeda koji su međusobno paralelni i/ili se presijecaju) diljem svijeta, primijećeni su nekakvi obrasci ponašanja koji su zajednički svima – takvi obrasci su opisani empirijskim jednadžbama koje nam ukazuju na pojave koje možemo očekivati.

Pa tako možemo očekivati da će najjači naknadni potres biti otprilike za magnitudu 1 manji od glavnog potresa (Båthov zakon) ili da možemo očekivati eksponencijalni porast (Gutenberg-Richterova relacija) broja potresa kako se magnituda smanjuje (ako je potres bio M5.0, možemo očekivati oko 10 potresa M ≥ 4.0, oko 100 potresa s M ≥ 3.0, oko 1000 potresa s M ≥ 2.0 itd).

Postoji i jednadžba koja govori koliko dugo bi serija potresa trebala potrajati odnosno koliko bi naknadnih potresa trebalo biti [(Utsu-)Omorijev zakon], no ne kaže nam kakva će biti raspodjela (magnituda) u vremenu.

Sve ove jednadžbe su empirijske, dakle iz proučavanja stvarnih opažanja na različitim sustavima i ne mogu dati precizne procjene, već više ili manje grube. Svaki rasjedni sustav ima neki svoj karakter – ne postoje dva jednaka sustava ni rasjeda.

Čak dvije serije potresa na istom sustavu neće biti jednake (mogu biti više ili manje slične) jer se radi o izuzetno složenim sustavima. Da bismo bolje upoznali neki rasjedni sustav, morali bismo uhvatiti nekoliko takvih serija, a one se događaju rijetko – nerijetko s razmakom duljim od 100 godina.

Mi u zagrebačkom području “lovimo” tek prvu ozbiljnu seriju potresa s “pristojnim” brojem suvremenih seizmografa. Dakle, kolega je mislio da smo ovako „intuitivno“ očekivali možda nešto veći broj potresa s obzirom na ove najopćenitije zakone koje sam opisala.

No to je u odnosu na nekakav “svjetski prosjek”. Ovaj naš sustav možda ima neke svoje obrasce ponašanja koji nisu skroz prosječni (već radimo istraživanja, pa ćemo vidjeti). Iako su se potresi već poprilično prorijedili, a njihova magnituda je vrlo malena, još ne možemo sa sigurnošću reći da smo sad gotovi s ovom serijom.

Također, ne možemo znati kad će i hoće li doći još jači potres. Da, istraživanja (seizmološka i geološka) su pokazala da ovaj rasjedni sustav ima potencijal za jači potres, negdje do magnitude oko 6.5. Dakle dio energije smo potrošili, no ne znamo koliko je još spremljeno u ovom rasjednom sustavu i na kojim točno rasjedima.

Treba napomenuti da tektonske sile djeluju i dalje te da čim se dio napetosti na rasjedu oslobodi, počinje novo nakupljanje (što je vrlo spor proces u ovom području). Iako zvuči glupo i kao da govorim s visoka (to zaista ne činim), ali moramo se naučiti živjeti s potresima. Dugo smo bili pošteđeni i zaboravili smo na njih.

No da se s ovakvim potresima može živjeti, bez paralizirajućeg straha, s nekom razumnom dozom opreza, pokazuju države kao što su Japan i Čile koji žive i s mnogo jačim potresima koji se događaju češće nego što je to slučaj kod nas. Ne moramo “izmišljati” puno, nego primijeniti dobru praksu koja je njima normalna.”

Komentari