Zločinca koji je raketirao Zagreb spremio je iza rešetaka! Bivši šef ekipe za očevid prisjetio se napada: ‘Bili su to najteži trenuci u mojoj karijeri’

Foto: Privatna arhiva

Nakon uspješne operacije oslobađanja zapadne Slavonije, uslijedilo je ono najgore. Bez najave, 2. svibnja 1995. godine oko 10 sati ujutro, ubojiti projektili pogodili su srce glavnog grada Hrvatske. Rakete sa zvončićima padale su na Strossmayerov trg i ulice na istok do Križanićeve, a idući dan pobunjeni Srbi opet su napali Zagreb. 3. svibnja raketirana je zgrada Dječje bolnice u Klaićevoj ulici, Hrvatsko narodno kazalište, Akademija dramskih umjetnosti i Dom umirovljenika “Centar”. Također, gađani su Zrakoplovna luka i naselje Pleso.

Na ulicama je vladao kaos, a zvuk sirena i detonacija, te stravični prizori ozlijeđenih i ubijenih nedužnih ljudi, brojnima su se urezali zauvijek u pamćenje. Poginulo je sedam osoba, a ranjeno ih je 218.

Krhotina u tramvaju pogodila je Anu Mutevelić (53), a Damira Dračića (45) bomba je usmrtila dok je bio u autu u Vlaškoj. Prvog dana raketiranja stradao je i djelatnik poduzeća Eksportdrvo Stjepan Krhen (45). Ivanka Kovač pogođena je u Draškovićevoj ispred ZAP-a. Preminula je po dolasku u bolnicu. U istoj ulici ranjen je i Ivan Brodar (77). Ozljede su bile preteške te je preminuo idući dan.

Screenshot

Drugog dana raketiranja, ispred Akademije dramskih umjetnosti poginuo je student filmske režije Luka Skračić. Brojni neeksplodirani zvončići bili su posebno opasni te ih je deaktivirala policija. Nažalost, prilikom obavljanja te akcije, jedan je policajac poginuo.

U spomen na žrtve tog napada, na uglu Vlaške i Draškovićeve ulice imenovan je Trg svibanjskih žrtava 1995.

Lazarević: Čim sam čuo zvuk, znao sam otprilike o čemu se radi

Osjetljiv policijski posao nakon granatiranja vodio je bivši šef Odsjeka za obavljanje očevida u PU zagrebačkoj Branko Lazarević, a kako je to izgledalo otkrio je za Zagreb.info.

„O tome bi mogli jako dugo pričati jer sam se poprilično namučio. Naime, na tom sam slučaju radio 40 dana. Oba dana raketiranja bilo je jako lijepo proljetno vrijeme, a kada su krenule padati rakete, bilo je baš grdo. Moje sjedište je tada bilo u Đorđićevoj 4, što je jako blizu mjesta napada. Prvog dana raketiranja nalazio sam se u kafiću preko puta svog Odsjeka i čim sam čuo zvuk, znao sam otprilike o čemu se radi i pohitao sam u ured. Okupio sam ljude i počeli smo raditi“, prisjeća se Lazarević.

Umirovljeni zagrebački kriminalist je sve objedinio u jedan spis.

„Prvog dana na tome je radilo dvadesetak ljudi, a ja sam taj spis napisao i u konačnici potpisao. Dobio sam izvještaje s terena što sam objedinio“, ističe.

‘Zvončići su padali posvuda, trebalo je paziti da netko ne nastrada’

Lazarević kaže da je nakon raketiranja trebalo što prije napraviti očevid i normalizirati promet.

„Bilo je mrtvih i to se nije moglo napraviti u istog trenutka. Pored toga, brojni su ljudi ozlijeđeni u tom napadu. Tog dana traumatologija je bila prepuna i nije mogla primiti sve unesrećene. Morali smo raditi više stvari istovremeno. Dok su neki radili očevid na terenu, drugi su obavljali razgovore s ozlijeđenima u bolnici. Puno posla je trebalo obaviti što prije, a operativaca nije bilo dovoljno zbog čega sam tražio pojačanje. I svi ti ljudi koji su bili na očevidu su radili zapise, a na meni je bilo da to sve objedinim“, priča nam Lazarević.

„Prvi dan smo se namučili, trebalo je upisati sve automobile koji su se nalazili na mjestu napada, trgovine, ozlijeđene osobe itd. Zvončići su padali posvuda, trebalo je paziti da netko to ne šutne ili zapne za njega jer bi posljedice bile kobne“, ističe.

Na spisu je radio 40 dana

Drugi dan uslijedio je još jedan napad, a Lazarević i njegov tim, opet su obavljali očevid i prikupljali vrijedne informacije.

„Tu večer sam morao napisati 40 stranica teksta, odnosno napraviti jedan rezime svega što se dogodilo. Bio sam izmoren jer i ja sam konkretno sudjelovao u očevidu“, kaže zagrebački kriminalist.

Svi hrvatski, kao i svjetski mediji ubrzo su prenijeli informaciju da se Milan Martić, tada visokopozicionirani dužnosnik takozvane Republike Srpske Krajine, pohvalio da je raketirao Zagreb kao odmazdu za hrvatsku akciju Bljesak. Uslijedilo je pokretanje postupka u Haagu, a u lipnju 2006. godine u postupku koji se vodio protiv Martića, svjedočio je i Lazarević.

„Ukupno sam 40 dana sam pisao taj Haaški zapis i složio sam preko dvije tisuće stranica. Sama krivična prijava je imala oko 130 stranica“, naglašava kriminalist i dodaje da je dnevno, zajedno s daktilografkinjom, na spisu radio po 15 sati.

Najteži trenuci u karijeri

Martića nije osobno poznavao.

„Bili smo istovremeno policajci, ali o njegovoj političkoj karijeri, kao i o njemu osobno, ne znam ništa. Vidio sam ga u Haagu. Kada me netko pita koje mi je bio najteži policijski posao, sjetim se tog svjedočenja. Užasna je borba na tom sudu, odvjetnici vas napadaju sa svih strana i pokušavali su razbiti moju priču na sve moguće načine. Pitanja su me iscrpljivala do pucanja“, otkrio nam je Lazarević.

Kriminalist tvrdi da je obavljanje očevida nakon raketiranja Zagreba bio jednako zahtjevan posao.

„Obavljanje očevida, izrada tog spisa nakon raketiranja i Haaški sud su tri najteža trenutka u mojoj karijeri“, zaključuje zagrebački kriminalist Branko Lazarević.

Komentari