Zgrada u Đorđićevoj je srušena, ali ne i kućica do: ‘Hoće li konzervatori pet do deset godina razmatrati je li to kulturno dobro?

Foto: Facebook

Povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević svojom je objavom pokrenula žustru javnu raspravu koja se, još jednom, tiče posljedica potresa i svega onoga što se nije napravilo u dvije godine.

“A odsada će konzervatori pet do deset godina razmatrati je li pošteđena kućica s prizemnom dograđenom šupom kulturno dobro, odnosno spomenik kulture, treba li ih obnoviti ili čak raspisati natječaj za projekt obnove…”, napisala je Knežević.

Naime, radi se o malenoj jednokatnici u Petrinjskoj ulici koja je bila naslonjena na simbol zagrebačkog potresa, odnosno na nedavno srušenu kuću u Đorđićevoj ulici.

Kuća u Đorđićevoj je srušena, a radi se o arhitektonski vrlo vrijednom bloku građevina, tako da je još jednom u fokus javnosti došao problem s kojim se već dvije godine bave stanari zaštićenih zgrada na Donjem gradu – kada će krenuti obnova, koliko ćemo je dugo čekati i zašto ćemo čekati jako dugo. Naime, gotovo na prste jedne ruke mogu se nabrojati obnovljene privatne zgrade u središtu Zagreba, a čiji su stanari imali dovoljno volje, vremena i novca, da se upuste u privatnu obnovu.

Foto: Ana Korenić

Status koji je povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević objavila na Facebooku otvorila je žustru raspravu o tome treba li obnavljati i kako stare i ruševne kuće zahvaćene i zubom vremena i potresom te treba li napraviti interpolaciju u staroj jezgri grada i jednostavno srušiti i krenuti ispočetka.

Na Facebooku je također reagirao i arhitekt Branko Silađin koji je zaključio “da bi bilo razumno, ako ne i nužno, da tema budu isključivo najamni stanovi manje površine, čime se jedino može realno vitalizirati povijesna jezgra… tim metodama vitalizacije i održanja života u centru grada koriste se mnogi europski povijesni gradovi i povijesne jezgre… održanje života je najveći očekujući profit Grada i osnovna dužnost uprave Grada…”, napisao je arhitekt Branko Silađin na Facebooku.

“Naime, taj blok svojom sadašnjom gustom sadržajnom strukturom i prostornim mogućnostima pruža pravu priliku ispitivanja potencijala urbanog života u jednom na oko, zasićenom prostoru”, napisao je arhitekt Silađin na svom Facebook profilu.
n naime smatra da bi se u obnovi Zagreba trebalo pristupiti tako da se u obnovu uzimaju manji stanovi, koji su povijesni bili nazivani najamni stanovi. To su, dakle, stanovi manje kvadrature, u kojima bi živjeli ljudi. Smatra Silađin da je jedini pravi način da se vrati život u središte Zagreba jest raditi na vitalizaciji povijesne jezgre i na održavanju života.

Povijest Petrinjske

Prema Galeriji nepokretnih kulturnih dobara Grada Zagreba u Petrinjskoj ulici nalaze se čak četiri znamenite zgrade koje su zaštićene, što znači da im se pristupa s konzervatorskog stajališta prilikom obnove. To, jasno, znači da se ne mogu samo tako niti srušiti, a niti obnoviti. No, prvo treba znati da pravila nisu ista za kuće u privatnom i državnom vlasništvu.

Zgrada policije

Jedna od njih je i Zgrada Policijske uprave Zagreb. Ugaona četverokatnica s potkrovljem, izgrađena je 1940. prema projektu Franje Bahovca i Zvonimira Kavurića. Racionalističkim prostornim rješenjem i arhitekturom kapitalno je ostvarenje hrvatske funkcionalističke arhitekture internacionalnog stila.

Foto: Galerija nepokretnih dobara

Metalni dijelovi nosive strukture, konstrukcija stubište te zavješena fasadna obloga pionirski su doprinos avangardnim ostvarenjima našeg međuratnog modernizma.

Kuća Frisch

U neposrednoj blizini prizemnice koja je izazvala polemiku među restauratorima, ali i građanima, je i kuća Frisch. Poslovno-stambena ugrađena peterokatnica s jednokatnim dvorišnim krilom izgrađena je 1933. za investitore Josipa i Borišku Frisch, Artura i Paulu Silberschein i Maksa Guttmanna, prema projektu arhitekata Stjepana Gomboša i Mladena Kauzlarića.

Foto: Galerija nepokretnih dobara

Kuća Frisch u Zagrebu, Petrinjska 11, uzorni je primjer naše najamne stanogradnje međuratnog razdoblja i prototip tzv. zagrebačkog tlocrta, kapitalno ostvarenje moderne hrvatske arhitekture.

Kuća Eisner

Kuća Eisner sastoji se od Dvije najamne stambene zgrade, Petrinjska 50-52 sa zgradom garaže i stanom vozača u dvorištu kbr. 50, sagrađene su 1909-10. prema projektu Rudolfa Lubynskog za građevnog poduzetnika Emila-Milana Eisnera.

Foto: Galerija nepokretnih dobara

Kuće Eisner prototip su za normiranje donjogradskog najamnog stambenog programa, koji je Lubynski potom standardizirao svojim poznatim modelom serijske gradnje u okviru programa tržišne stanogradnje, a koji je 1910. sustavno provodila Hrvatska banka za promet nekretninama (alias Prometna banka).


Komentari