Potres u Zagrebu i okolici 22. ožujka ove godine probudio je građane Zagreba iz dugog sna koji nije počeo navečer 21. ožujka, već traje gotovo 30 godina. Buđenje iz sna traje već gotovo pola godine, s puno teškoća, razilaženja, neslušanja struke.
Zakononom o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije trebalo bi se donijeti konkretno rješenje za pristup brzoj, sustavnoj i kvalitetnoj obnovi Grada Zagreba i okolice, ali isto tako biti iskorak prema utvrđivanju pravila urbane obnove hrvatskih gradova po principima održivog razvoja i cirkularne ekonomije te obnovi građevinskog fonda Republike Hrvatske, sukladno potrebama 21. stoljeća.
Arhitekti predlažu osnivanje Zavoda za obnovu koji će jedini, isključivo stručno, odlučivati i provoditi obnovu prema usvojenim stručnim uvjetima i programima, a s iskusnim stručnim kadrovima koji imaju veliko radno iskustvo na istim poslovima.
Na taj način će se svi poslovi vezani uz obnovu rješavati u jednoj instituciji, te će se omogućiti stručan pristup i transparentan način trošenja velikih financijskih sredstava.
Prijedlogom zakona o obnovi uveden je pojam izrade projekata za obnovu, umjesto zakonom o gradnji određenog glavnog i izvedbenog projekta, čime se uvodi paralelan sustav projektiranja i izvođenja radova bez građevinske dozvole i kontrole javno pravnih tijela. Na taj način se ne osigurava kvaliteta projekata a time ni kvalitetno praćenje troškova gradnje, što u izvedbi obnove može prouzročiti dodatne troškove i izvantroškovničke radove. Osim toga, omogućava se, na neodređeni rok, izvršenje zahvata na građevinama bez građevinske dozvole. Zbog toga postoji opasnost da će doći do dodatne bespravne gradnje, i to u najosjetljivijim dijelovima urbanih cjelina, a sve pod krinkom obnove zgrada od potresa. Takve odredbe zakona bi svakako trebalo izmijeniti, piše Rajka Bunjevac za Večernji list .
