Zakon o udomiteljstvu dodirnuo je dno! Udomiteljica koja brine o troje djece ima satnicu 5 kuna

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Situacija u dječjim domovima u Hrvatskoj je poprilično dramatična, a kakvo je stanje u Nazorovoj, ali i cjelokupnom sustavu socijalne skrbi, ispričala je za N1 Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Dječjeg doma Zagreb.

“Proteklih dana smo dosta govorili iz našeg doma i ostalih domova u Hrvatskoj da je situacija poprilično dramatična jer su svi naši kapaciteti za smještaj djece popunjeni, a izdvajanja djece od strane Centara za socijalnu skrb su puno veća i potrebe za smještajem su puno veće”, rekla je na početku ravnateljica i dodala kako je iz podataka koje je izvukla vidljivo da je u prva 3 mjeseca ove godine Dječjem domu Zagreb upućeno čak 87 zahtjeva za smještaj djece, od kojih zbog popunjenih kapaciteta nisu mogli realizirati čak 66.

Naime, u Dječjem domu Zagreb u Nazorovoj  imaju 10 do 15 djece više nego što to dopušta kapacitet. Optimalni je kapacitet 40 smještaja i 20-ak cjelodnevnih boravaka.

Sve više djece, sve manje kapaciteta

“Zbog povećanog pritiska za smještaj, zbog žurnih izdvajanja djece iz vrlo rizičnih obitelji mi popunjavamo mjesta cjelodnevnog boravka smještajem tako da trenutno imamo 65 smještaja, a cjelodnevnog boravka samo 6. I dalje je to puno veći broj od onog koji bismo trebali imati”, dodaje.

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

“Mi smo kao i cjelokupni sustav prenapregnuti. To je riječ koja se često čula ovih dana i potrebe za popunjavanjem sustava, za materijalnim ulaganjem su jako velike. Kao i za zapošljavanjem potrebnih ljudi koji će raditi na terenu i ljudi koji će puno više raditi s obiteljima, a manje administrativno i kojima će se skinuti neke ovlasti koje su im dali drugi sustavi i tako ih opteretili i onda obitelji ostaju zakinute”, objašnjava.

Između ostaloga ističe kako kompletni sustav treba transformirati i domove deinstitucionalizirati. Kaže kako moraju promisliti koje su stvarne potrebe sa smještanjem i udomljavanjem djece. Slaže se svakako kako nije trebalo ići u rezanje kapaciteta za smještaj djece prije nego što se razvila mogućnost alternativnih smještaja, odnosno udomiteljstva.

Koliko zarađuju udomitelji?

“Da bi se ono razvilo treba se mijenjati Zakon o udomiteljstvu. Postojeći zakon koji je na snazi dvije godine je napravio dobar iskorak vezano za profesionalizaciju udomiteljstva, međutim puno drugih segmenata tog zakon treba promijeniti jer nisu zaživjeli u praksi”.

Jedna udomiteljica koja se brine za troje djece, s tim da je riječ o zahtjevnoj djeci, njena satnica iznosi 5 kuna. Toliko ona dobije za svoj angažman. Minimalno mora imati srednju stručnu spremu. Ukoliko radi prvu i drugu smjenu, treća joj se neće pribrojati, jer se računa da djeca tada spavaju, rako da udomiteljica ustvari radi 480 sati mjesečno.

“Naša teta koja je srednja stručna sprema, medicinska sestra, ima satnicu 35 kuna, radi oko 180 sati mjesečno, ima i slobodne dane, i podršku drugih stručnjaka i svojih kolegica. Dakle krenimo od činjenice da udomitelje treba adekvatno platiti i da ne reagiramo tako da ne trebaju raditi za novce, mi svi radimo za novce, a li to ne isključuje ljubav prema djeci”.

“Teško je djetetu reći da ga nemamo gdje primiti”

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

“Mi ovakvu situaciju imamo nakon slučaja Pag, nakon ova dva tragična slučaja očekujem i puno veći broj zahtjeva i puno veći broj odbijenica. Jako je teško. Socijalni radnik mora izdvojiti dijete, dijete koje je ugroženo i istraumatizirano i jako je teško reći djetetu da ga nemamo gdje primiti i oni su u sto čuda i puno problema zbog neorganiziranosti sustava. To pokazuju upravo ove situacije kada se nakon slučaja Pag išlo na neki način intenzivnije raditi s obiteljima ako se vidjelo da djeca nemaju nikakve uvjete i da su im često i životi ugroženi”, govori ravnateljica i ističe kako se svi predmeti koji se tiču djece moraju biti prioritetni, jer svako čekanje može dugoročno ugroziti život djeteta. 

“Onih 200 djece koja su pravno čista u registru posvajatelja, među njima su i neka naša djeca koja su u međuvremenu postali 18-godišnjaci, a pravno su postali čisti tek s 14 godina, kada su već počeli pokazivati i probleme u ponašanju i vrlo često promiskuitetno ponašanje kada su promijenili niz oblika skrbi, a moglo se prema njihovoj socijalnoj anamnezi i obiteljskoj situaciji to riješiti 10 godina ranije”, objašnjava.

Također, slaže se da biološka obitelj nije uvijek najbolja opcija za dijete.

“Krivo je i naše razmišljanje sredine gdje se kaže da je biološka obitelj najbolja za dijete. Nije najbolje, jer ne bi bilo ovoliko izdvajanja da je to tako. Uvijek moramo razmišljati u najboljem interesu djeteta, jer ne smije dopustiti da bude ugroženo neodgovornim ponašanjem nefunkcionalne obitelji koja se ni ne trudi postati funkcionalna”, zaključila je Kelava.

Komentari