Zagrepčanka se zbog mobinga umalo bacila pod vlak. Raspada joj se čeljust, muči je depresija i često povraća

Bol koju je osjećala postala je toliko jaka da se kao jedini ‘izlaz iz pakla’ činilo samoubojstvo. No, ljubav prema sinu Blaženku Rogan ipak ju je odvratila od skakanja pod vlak, a sjećanja na najgori period života pretočila je u knjigu “Moberi: psihopati i sociopati na radnome mjestu”. 

Zagrepčanka je devet godina radila kao menadžerica ljudskih potencijala u Hrvatskim šumama gdje je započelo njezino psihičko i fizičko propadanje.

“Postala sam žrtvom mobinga zato što nisam željela raditi protuzakonito iako se to od mene tražilo. Pod prijetnjom otkazom i ucjenama bila sam prisiljena prihvatiti mnogo niže rangirano radno mjesto i znatno manju plaću. Nekompetentan menadžment u području ljudskih potencijala provodio je ‘čudne’ odluke. U nezdravom radnom okružju i nezadovoljavajućoj organizacijskoj kulturi povećavao se broj smrtnosti radnika“, napisala je u knjizi 58-godišnjakinja dodavši da je u samo dva mjeseca umrlo šest radnika i znatno se povećao broj ozljeda na radu.

No, rane u potpunosti nisu zacijeljele ni do danas. Dijagnosticirani su joj poremećaj osobnosti, poremećaj prilagodbe, anksioznost, tjeskoba, depresija i PTSP. Muče je štitnjača, ciste i miomi na maternici, tahikardija, aritmija i dispneja, čeljust joj se raspada, gnoje joj se uši i inficira nos, često povraća, kosa joj ispada u pramenovima, piše Večernji.

Blaženka koja je bila na korak do smrti inače je magistra integralne sigurnosti, magistra međunarodnih odnosa i diplomacije, trenerica za poslovne procese i mirenje te menadžerica ljudskih potencijala. Danas pak uspješno provodi sudska vještačenja i vodi postupke mirenja u individualnim i kolektivnim radnim sporovima, a istovremeno je članica Odbora za rad i mirovinski sustav, Povjerenstva za ravnopravnost spolova grada Zagreba te predsjednica Udruge Mobing Stop.

I dalje, navodi, ne zna kako je danas još živa.

“Nisam nekoliko godina mogla disati normalno, nisam mogla udahnuti. Išla sam kući autobusom jer su mi uzeli auto, i kada bih sišla, hodala sam ulicom potpuno pognuta i glasno stenjala. Vidjela sam da me ljudi čudno gledaju, ali nisam si mogla pomoći. Kada bih došla doma, više bih pala u nesvijest nego što bih legla: izula bih se i onako obučena klonula u krevet i tako ležala satima. Moj sin je kuhao, prao, čistio”, prisjeća se Rogan.

“Jako je važno da ljudi prepoznaju da nisu sami i da se to ne događa samo njima. Jako je puno onih koji prolaze mobing”, zaključuje Rogan, dodajući da će knjiga onima koji imaju sličnih problema pomoći da otvore oči i shvate da ono što im se događa na radnome mjestu nije slučajnost, već štetno djelovanje s namjerom, piše Večernji.

Poznati zagrebački fotograf zabilježio svoju borbu za život protiv korone: Nije mogao otići ni do WC-a, a izgubio je i mnogo kose!

 

 

 

 


Komentari