Kist prirode ocrtava konture prekrasne zagrebačke oaze.
Park Maksimir izvorno je nastao na rubnim dijelovima Zagreba krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća, no danas je u potpunosti omeđen gradskim naseljima. I u takvom okruženju, park Maksimir predstavlja mjesto gdje su, usprkos njegovoj maloj površini od 316 hektara, utočište pronašle mnoge biljne i životinjske vrste.
U očuvanim stoljetnim hrastovim šumama velik imperativ stavlja se na zaštitu ugroženih vrsta vezanih uz stare duplje. Pa je u parku Maksimir zabilježeno više od stotinu vrsta ptica, od kojih se posebno ističu upravo ptice dupljašice.
U parku se nalaze livade, jezera i potoci, koji također predstavljaju važna staništa raznim biljkama i životinjama, te tako doprinose njegovoj biološkoj raznolikosti.
Prirodna ljepota u svako godišnje doba
Zlatno – žuti tonovi ostavili su svoj obol na šumi ispod plavog zagrebačkog neba oblačeći ovaj kraj u jesenski zagrljaj…
Zlatno lišće brzo prođe i u šumu zima dođe. Prekrasne su zimske noći, čak i kad su u samoći. Šuma diše, a snijeg pada, tiho sipi iznad grada…
Kad proljeće šumom kroči dive joj se ljudske oči. Prekrasna je stara dama, cvjetnu ogrlicu nosi, a zeleno lišće igra se u kosi…
Žarko sunce šumu grije, dječje se lice smije. Vlati trave oštro stoje, šumski puti ljude broje. Prepuna je, puna svijeta, tako bude svakog ljeta.
Svako vrijeme svoje nosi, a šuma je poput sna – uvijek svoja, čarobna…
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]U vrijeme nastanka park Maksimir bio je najsuvremeniji, najelitniji i najpopularniji zahvat na području grada i znatno šire, uz kojeg su vezani imena i politika aktualnog razdoblja. Danas on predstavlja prvorazredni antikni živi dio gradskog prostora kojem treba zadržati i sačuvati prestižno mjesto među europskim povijesnim znamenitostima suvremenim pristupom zaštiti i načinu korištenja.[/box]
