Zagrepčanka Jelena bori se s rakom dojke, ali se ne predaje: ‘Kad sam saznala, po glavi su mi se motala samo djeca’

Foto: Privatna arhiva

Koronavirus, potres. Sve je to ove godine pogodilo našu metropolu. Iz dana u dan izvještavamo o visokim i ozbiljnim brojkama novooboljelih koronavirusom, ali i dalje korona nije jedina bolest s kojim se ljudi bore.

Ima tu i mnogih drugih, težih, opasnijih. Da ne bi u ovo vrijeme bilo samo loših priča te kako ne bismo pričali samo o negativnostima, donosimo vam jednu pozitivnu priču.

Zagrepčanka Jelena Draženović (44) početkom je godine saznala da ima karcinom dojke. Točno dan kasnije potvrđenog prvog slučaja koronavirusa u Hrvatskoj, 26. veljače.

Nije joj bilo lako, ali bori se i dan danas. Na početku se nije previše zabrinjavala, rekla nam je.

“Sredinom prvog mjeseca ove godine obavila sam godišnju kontrolu, međutim liječnici na ultrazvuku su rekli da im je jedna kvržica bila sumnjiva i poslali su me na citopunkciju.


Nisam se previše zabrinjavala, jer oduvijek imam vodene ciste tako da sam si dala još tri tjedna da završim sve izvještaje. Pa kao onda ću, imam vremena. I tako sam 26.2.2020. otišla po nalaz koji je na žalost pokazao maligne stanice”, priča nam voditeljica financija iz Centra za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje Krugovi, Jelena Draženović.

‘Suze su išle same od sebe’

Kad je saznala za bolest, suze su krenule same od sebe. Bila joj je još teža situacija jer je samohrana majka.

Suze su same išle, nisam ih mogla zaustaviti. A po glavi su mi se motala samo djeca, nisam se brinula za sebe, samo sam mislila na djecu, kako ću im to reći. Prošle godine izgubili su dvije bake, (jednu od karcinoma žučnog voda) sve u par mjeseci. Samohrani sam roditelj, imaju samo mene.

Foto: Privatna arhiva

I onda moj divni kirurg dr. Guteša pokušao mi je objasniti plan liječenja, ali uzaludno, ništa nije dopiralo do mene. Samo sam kao papiga ponavljala: ‘što to znači za mene?’

Po izlasku iz bolnice i ona je skupa sa mnom dok sam sjedila u autu plakala, dobro smo se izvrištale, psovale, smirile se i ja sam krenula prema udruzi gdje se u 15 min, kako ja kažem okupio krizni stožer.

Moje divne djevojke, moje prijateljice. Radile smo najbolje i najgore scenarije, umirile su me i pripremile kako to izreći djeci.

I tako došla sam doma, vesela, vedra kakva sam i uvijek i rekla veselo našli su mi kvržicu, ali znate da će sve biti ok. I to je to. Kad sam saznala da idem na kemoterapiju, isto sam im priopćila sa smijehom: ‘imat ćete mamu ćelavicu’, ne mogu reći da nije bilo suza, ali super su to prihvatili, jer kako i oni kažu da ne poznaju hrabriju osobu i da će sve to za mene biti laganini”, rekla nam je Jelena.

‘Kroz suze sam rekla želim’

Otkrila nam je i što joj je najteže palo u cijeloj toj borbi s rakom. Operaciju je obavila već 14. travnja te je sve prošlo bezbolno. Oporavak je bio jako brz, kaže nam i kako je već tri dana nakon šetala s psićima po nasipu.

Kroz svoj posao, već se ranije suočavala s borbom protiv malignih bolesti. Kemoterapiju je počela sredinom svibnja, a s njome je završila krajem srpnja. Sad obavlja još zračenja.

“Najteža je bila neizvjesnost, kada ću dobiti termin za operaciju jer se nedugo nakon dijagnoze pojavio koronavirus.

Radila sam sve po uputama liječnika, nakon dva tjedna dobila nalaz biopsije koji je odredio moju daljnju terapiju. Kako je liječnik opisao nije ni najbolji ni najgori, ali je hormonalno ovisan i moramo uvrstiti kemoterapiju, na koju sam bez razmišljanja pristala.

S obzirom da godinama radim s maligno oboljelima, naravno da sam se pitala što bih ja učinila da se to meni dogodi. I uvijek sam mislila da ću ja prvo isprobati alternativna liječnja, ali kad je spomenuo kemoterapiju i pitanje: Želite li. Ja sam samo kroz suze rekla ‘želim’.

Foto: Privatna arhiva

Jednostavno sam mislila da je to dobro za mene i vjerovala liječnicima. Očito sam imala dobar imunitet je sam sve podnijela dobro, bez mučnina, planinarila, plivala, koristila svaki trenutak za boravak u prirodi. Poslije zadnje sam se malo umorila ali nije bilo predaje. Čekala su me još zračenja.

Presretna sam što ću sve obaviti u ovoj godini. Jer sve što se prije čekalo mjesec-dva, sad se čeka tri-četiri. Nažalost. Ostalo je nekih posljedica od kemoterapije, ali i to polako rješavamo”, rekla je Draženović.

‘Ah ta ljubav!’

Kazala nam je i što je to poguralo da ide naprijed, a poslala je i poruku svima onima koji se sada bore s rakom.

“Napokon su mi se neke stvari posložile u životu, sad trebam živjeti, želim svoju djecu gledati na diplomi, vjenčanju…ne, ne Jelena sve će biti dobro. Samo pozitivno.
Možeš ti to. Moram reći da je svakako pomogla i nova veza, koju sam započela točno 40 dana prije dijagnoze i bio je divan, vozio na kemoterapije, bio uz mene kad je stvarno bilo najteže, nježan, brižan i pažljiv, sam Bog ga je poslao. Kad si zaljubljen sve je lakše, ah ta ta ljubav!

Foto: Privatna arhiva

Moja bolest je došla iz čistog stresa.

Nađite vremena za sebe. Možda smo nekada skloni zapostaviti sebe, staviti na prvo mjesto obitelj, djecu, posao.

Možda vam se čini da bez vas stvari ne funkcioniraju. To nije točno. Kad vas bolest zaustavi. Shvatite da se život i dalje odvija bez vas. I vi se morate zaustaviti. Htjeli ne htjeli. Pokušajte to napraviti ranije, mudro i s pažnjom prema sebi. Vodite brigu o redovitim sistematskim pregledima, redovito se sami pregledavajte.

Budite si važni u vašem životu jer imate samo jedan. Čuvajte ga tako da čuvate sebe: svoje tijelo, svoju psihu, svoje vrijeme”, zaključila je Zagrepčanka.

Kazala je i da čim prikupe neka sredstva u udruzi, donirat će stolce dnevnoj bolnici. Saznat će za tri mjeseca je li njena borba napokon završila, nadamo se da će pobjediti!

Komentari

loading...