Rodom iz Zagreba, Vladimir Ivković trenutno živi u dalekom SAD-u u Bostonu. Ovaj uspješni neuroznanstvenik profesor je na Harvardu, no pored toga je i veliki humanitarac, vatrogasac, pa i ronilac. Ovaj 43-godišnjak, diplomirao je psihologiju na Sveučilištu Webster u Beču (1999.), magistrirao biologiju na Sveučilištu Zagreb (2005.) i svemirske znanosti na Međunarodnom svemirskom sveučilištu u Strasbourgu (2006.). Šest godina kasnije doktorirao je neuroznanosti na Sveučilištu Houston (2012) te završio postdoktorski studij na Harvard Medical School i Massachusetts General Hospital, gdje je nastavio svoju znanstvenoistraživačku i nastavnu karijeru.
U velikom intervjuu nedjeljnog izdanja Večernjeg lista otkrio je kako su ga još odmalena opčinjavala mitska bića, a s vremenom je počeo otkrivati i znanost te tehnologiju. S odlaskom na fakultet bilo je sve jasnije da će Ivković svoje znanje širiti i na područje svemira što je odvelo na Međunarodno svemirsko sveučilište u Strasbourgu.
“Kao najsloženiji skup ekstremnih uvjeta za ljude odabrao sam svemirske letove. U njima se kontrolirano mogla izučavati ljudska fiziologija. Naravno, dolazeći iz Hrvatske, koja u to vrijeme nije imala veza sa svjetskim svemirskim agencijama, teško je bilo zamisliti kako bih mogao postići svoje istraživačke ciljeve. Jedina mogućnost bila je prijaviti se na magisterij na Međunarodnom sveučilištu za svemir (International Space University, ISU) u Strasbourgu”, otkrio je Ivković.
Studij se sastoji od tri tromjesečna modula, a treći je modul proveo u Laboratoriju za neuroznanosti u NASA-inu Svemirskom centru Johnson u Houstonu gdje je proveo istraživanje u suradnji s donedavnim direktorom NASA-ina programa za istraživanja ljudskog organizma Williamom Paloskim.
“Rezultati našeg istraživanja uvršteni su u sigurnosne operativne protokole Međunarodne svemirske stanice (ISS-a). Ta godina provedena na ISU-u i u NASA-i potpuno mi je promijenila životni put jer sam, zahvaljujući stečenim poznanstvima i radnim preporukama, dobio poziv za doktorski studij na Sveučilištu u Houstonu, s punom sveučilišnom stipendijom”, priča Ivković za Večernji.
Najveći životni projekt
Znanstvenik u spomenutom doktoratu usmjerio na funkcioniranje mozga u svemiru te njegovim specifičnostima, no i u populacijama neuroloških pacijenata. Nakon doktorata u Houstonu, Ivković je iduće godine proveo kao postdoktorant u Općoj bolnici Massachusetts i na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard u Bostonu gdje je radio s najboljim doktorima. Teme su bile funkcioniranje i kognicija mozga u svemirskim uvjetima.
U intervjuu je Ivković između ostalog otkrio i da se proučavanjem mozga u svemirskim uvjetima mogu bolje razumjeti njegove funkcije na Zemlji.
“Činjenica da proučavamo ljude koji prelaze iz “normalnih” u “ekstremne” uvjete okoliša pa se nakon nekog vremena vraćaju u svoje “normalne” uvjete, omogućuje nam promatranje promjena koje se događaju u tijelu i ponašanju tih pojedinaca prije, tijekom i nakon izlaganja ekstremima. Tako možemo pronaći mehanizme uključene u razvoj bolesti, razumjeti njihove međuodnose, a na kraju razviti i protumehanizme za prevenciju, pa čak i terapijske metode za liječenje ovih bolesti – na Zemlji i u svemiru“, objašnjava.
Ovaj ugledni neuroznanstvenik je danas direktor laboratorija za snimanje živčanog sustava i integrativnu fiziologiju na Općoj bolnici Massachusetts u sklopu Medicinskog fakulteta Sveučilišta Harvard. Trenutno najvažniji projekt koji vodi je NINscan, ujedno i jedan od njegovih najvećih životnih projekata. Riječ je o do sada najvećem NASA-inom biomedicinskom istraživanju u kojem se izravnom snimaju funkcije mozga astronauta u svemiru. Vodi još nekoliko projekta, a među njima se ističu i još dva NAS-ina koja uključuju istraživanje utjecaja psihičkog stresa zbog izolacije za vrijeme svemirskih letova. Ivković napominje da im je u cilju da istraživanjem povećaju sigurnost astronauta i njihovu sposobnost za vrijeme obavljanja zadataka i to ne samo svemirskih misija, već i na Mjesecu i Marsu. Ivković radi i na projektima s ciljem poboljšanja liječenja PTSP-a, u suradnji s U.S. Department of Veterans Affairs i njihovim Nacionalnim centrom za PTSD.
Prvi ljudi na Marsu
Otkrio je i kada možemo očekivati prve ljude na Marsu.
“Mislim da prvu ljudsku posadu na površini Marsa možemo očekivati u sljedećih desetak ili petnaestak godina. Pritom mi se čini da je najvjerojatnije da će prve posade na Mars sletjeti u suradnji NASA-e i kompanije Space-X. Međutim, teško je predvidjeti kako će se razvijati programi suradnje državnih svemirskih agencija, poput NASA-e, ESA-e, JAXA-e, Roscosmos, CNSA-e te privatnih kompanija poput Space-X, Blue Origin i Sierra Nevada Corp. Nadalje, vidimo da se tehnološke sposobnosti Kine razvijaju vrtoglavom brzinom – uključujući postavljanje kineske svemirske stanice u Zemljinu orbitu ranije ove godine. Stoga je moguće i da će Kina naposljetku biti prva država koja će poslati ljudsku posadu na Mars“, smatra Ivković.
Dodaje i da je malena vjerojatnost da bi on mogao postati prvi hrvatski astronaut, ali da postoji mogućnost za to. Ističe da to ovisi o dostupnosti letova kojih je do sada bilo jako malo, no i to bi se moglo povećati s obzirom na razvoj NASA-inih letjelica.
Pored znanstvenog rada, Ivković radi i kao profesor iz psihofiziologije na dodiplomskom studiju te drži kolegij Mozak i ponašanje u ekstremima na poslijediplomskoj razini.
Edukaciju smatra vrlo važnim te mu je drago kada studentima daje motivaciju za istraživanje. Zbog velikih uspjeha, Ivković je dobio oko trideset nagrada, priznanja i stipendija. No, pored svega toga, ovaj je znanstvenik zadržao neopisivu skromnost i želju za pomaganjem drugima. Pokrenuo je i humanitarne inicijative, a u sklopu udruge New England Friends of Croatia organizirao je prikupljanje sredstava za Javnu vatrogasnu postrojbu Grada Zagreba nakon potresa. U akciji za opremanje vatrogasaca i drugih hitnih službi na Banovini prikupili su više od 400.000 dolara.
“Osobno osjećam potrebu da sudjelujem u takvim aktivnostima i nastojim potaknuti što veći broj ljudi da izdvoje malo svog vremena kako bi pomogli onima kojima je pomoć potrebna. Kao što je Mahatma Gandhi rekao: “Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu”, zaključuje Ivković.
