Zagrebački student poslao zabrinjavajuće pismo: ‘Studenti izlaze s fakulteta potpuno nespremni za ikakav posao’

Foto: Facebook/ Studentski Zbor Sveučilišta U Zagrebu

‘Pišem ovaj tekst s namjerom da javnost upoznam o stanju i problemima na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Nemam iluzije da će ovaj tekst nešto promijeniti, ali možda barem nekoga potakne na razmišljanje.’, započeo je svoje pismo student čije je pismo objavio portal MojFaks.hr

Studenti su često optuženi kao letargična skupina sklona ignoriranju problema koji osim vlastite zabave i kratke naslade ne sudjeluju u važnijim društvenim peripetijama, a nerijetko se smatraju gluhima za probleme s kojima se susreću prilikom fakultetskog obrazovanja.

“Nedostatak prakse je osnovni i najznačajniji problem Pravnog fakulteta u Zagrebu. Velika većina studenata u svom petogodišnjem školovanju ni jednom ne posjeti sud, ne napiše samostalno tužbu, žalbu niti ikakav dopis niti posjeti ikakvu sudsku raspravu. One stvarno rijetke iznimke, ostaju samo to, jako rijetke iznimke. Vježbe se (najčešće) svode na par sati predavanja ljudi iz prakse, dok nam se praksa na 5. godini svodi na nošenje papira u nekom odvjetničkom uredu ili sudu koja se uopće ne shvaća kao nešto ozbiljno i nešto što bi nas trebalo naučiti primjenjivati naučeno teoretsko znanje. Možete li zamisliti jednog liječnika koji izađe s Medicinskog fakulteta bez da je proveo ijedan dan u bolnici ili s pacijentima? Koliko bi imali povjerenja u takvog liječnika? Na drugim fakultetima je to nezamislivo, a kod nas je to nekako postalo redovito i normalno stanje”, piše student koji tako ukazuje na problem manjka raktičnog znanja i samostalnog rada za vrijeme fakulteta. Teorijsko znanje koje steknumukotrpnim učenjem nije uvijek najlakše prenijeti u praksu. Kako kaže, za neke predmete nisu ni sigurni zašto ih slušaju.

Problem je i nedostatak praktičnog znanja kod profesora, a ne samo kod studenata.

“Većina asistenata i profesora (stvarno svaka čast iznimkama) zaposlili su se na fakultetu odmah nakon završetka svog studija, često bez da su ikad radili u praksi. Kako bi nas ti isti profesori trebali naučiti praktičnom radu, pisanju pravnih akata ili debati, kad često ni sami nisu u tome sudjelovali. Još jednom ponavljam, možete li zamisliti liječnika koji podučava studente, a da nikada sam nije liječio? Ili profesora arhitekture koji nikada sam nije projektirao? Ne možete. A upravo se to događa na našem fakultetu. Nedostatak praktičnog znanja profesora uzrok je nedostatka našeg praktičnog znanja nakon završenog fakulteta. Profesori su puni čistog teoretskog znanja, bez da su ga sami ikad upotrebljavali pa se nerijetko znalo dogoditi da pravnici s desetljećima vlastitog iskustva nisu znali riješiti ispite koje su profesori-teoretičari sastavljali. Dok se na svjetski prestižnim fakultetima ponose svojim predavanjima i sami ih objavljuju, naši profesori su pod izlikom kršenja autorskih prava zabranili snimanje njihovih predavanja koje su studenti koristili da bi naknadno mogli učiti iz predavanja. Također, neki profesori se ponašaju kao da smo mi tu zbog njih, a ne oni zbog nas, te kao da ih mi jadne ometamo u njihovom akademskom napretku i oduzimamo im njihovo dragocjeno vrijeme za pisanje radova. Možda bi samo trebali ostaviti školarinu na početku godine i ne smetati ih više. A kao nagradu za ovaj mukotrpan trud profesora, državna revizija utvrdila je 2016. godine da je fakultet zaposlenicima od iznosa školarina isplatio 14 milijuna kuna dodataka na plaću, a da ni na koji način nije jasno po kojim se kriterijima i za što oni isplaćuju”, nastavlja razočarani mladić.

Student upozorava i kako bolonjski proces nije donio veliki napredak kako se očekivalo. Naime, literatura za brojne kolegije broji i po nekoliko tisuća stranica, a čak ni nakon što se nauči ta pozamašna količina student nije siguran u prolazak kolegija. Stopa položenosti ispita je izrazito mala, a iznsoi otprilike 10 pošto što je poražavajuće niska stopa za jedan od najvećih humanističkih fakulteta u državi.

“Na svjetski prestižnim sveučilištima takve bi profesore uprava upitala što rade da je tako mala prolaznosti, a ne bi ni bili daleko od otkaza, dok za razliku od toga, kod nas profesori prevaljuju krivnju na studente ‘zabušante’ i očito im je prolaz ispita od par postotaka normalan. O referadi koja radi dva sata na dan i o prosjeku studiranja od 8 godina također nije potrebno trošiti riječi. Završetak u roku postao je velika iznimka, a ne pravilo, što bi trebalo biti. Uza sve ove probleme, čovjek bi već pomislio da će se nešto početi mijenjati. Ako ne zbog pritužbi studenata, onda zbog njihovog praktičnog pokazivanja nezadovoljstva i masovnih prelazaka na Pravne fakultete u drugim gradovima koji svake godine probiju rekord po broju odlazaka s fakulteta. Međutim očito je da je status quo previše utaboren i svima previše odgovara da bi se nešto promijenilo. Jer jednostavnije je nastaviti ovako. Fakultetsko vijeće se sastoji od tih istih profesora koji sude i odlučuju sami o sebi, a sigurno je da neće sami sebe mijenjati bez ikakvog pritiska izvana. A na kraju su na gubitku svi. Studenti izlaze s fakulteta potpuno nespremni za ikakav posao, poslodavci dobivaju zaposlenike koje moraju sve ispočetka učiti ono što su podrazumijevali da znaju, a država dobiva mase nezaposlenih i nezaposlivih pravnika. Bonus pitanje za kraj. Što mislite koliko se bodova mora skupiti na Pravom fakultetu u Zagrebu da bi se dobila diploma od 300 (riječima: tri stotine) bodova? Tako je! 308! Sapienti sat”, zaključio je student na kraju pisma.

Komentari