ZAGREBAČKA SUPERUČITELJICA! Nagrađena je za požrtvovni rad, a nakon 34 godine rada ima poruku za nove generacije nastavnika

Foto: Ivor Kruljac/ Zagreb.info

Učitelji i učiteljice, ljudi koji svojim radom oblikuju ljude sutrašnjice, trebali bi biti cijenjeni i poštovani u društvu svaki dan.

No, ako slučajno i padnu u drugi plan zbog raznih drugih događaja tijekom godine, onda su svakako na umu mnogima 5. listopada kada se obilježava Svjetski dan učitelja kojemu je cilj pokazati da je rad učitelja i nastavnika jedan od najvažnijih za ukupan razvoj društva.

Dan se službeno slavi od 1994. godine, a osim slavlja učiteljskog rada, kako ističu Ujedinjeni narodi, svrha je ovog datuma i reflektirati se na izazove i probleme s kojima se učitelji i nastavnici susreću te na pružanje potrebne podrške kako bi nastavili još bolje raditi svoj posao i dužnost.

Požrtvovni rad još od 1987. godine

Među učiteljima i učiteljicama koji savjesno rade svoj posao, posebno se ističe i Dorotea Buntak, učiteljica razredne nastave koja se ovim poslom bavi od 1987. godine.

U Osnovnu školu Trnsko stigla je 1988. godine, a tamo je ostala i do današnjeg dana, te je trenutno razrednica najnovijoj generaciji prvašića te škole.

Njen požrtvovan rad prepoznalo je i Ministarstvo znanosti i obrazovanja koje ju je prošle godine nagradilo i prepoznalo kao jednu od najuspješnijih odgojno-obrazovnih djelatnika.

Kao jednoj od 511 prepoznatih učitelja i učiteljica 2021. godine, priznanje joj je došlo i s nagradom u iznosu od 10.000 kuna.

Otkrila čime je zaslužila nagradu

U hodniku prepunom djece OŠ Trnsko koja su taman uživala u svojem slobodnom vremenu nakon ručka, objasnila nam je čime je zaslužila tu nagradu.

“Prošle sam godine pisala scenarije za ‘Školu na Trećem’. To je bilo vrlo izazovno jer mnoge stvari koje normalno radite u razredu nisu televizične pa je trebalo pronaći metode i postupke koje će zadovoljiti sve odgojno-obrazovne kriterije, a da bude televizično. Također radim sa studentima metodiku glazbene kulture. To je počelo s jednom profesoricom koja je dovodila svoje studente ovdje u školu. Prvo sam im bila mentor, a s vremenom sam postala i voditelj vježbi”, prisjetila se učiteljica Dorotea koja je također i učitelj savjetnik te dramski pedagog.

Dorotea Buntak, Foto: Ivor Kruljac/ Zagreb.info

Sve se povezuje

Ono što učitelje razredne nastave čini posebnima, sjetit će se mnogi iz svojih školskih dana, činjenica je kako učiteljice uče sve predmete: Najmlađe generacije tako uče hrvatski jezik, matematiku, glazbeni, a predaju im i tjelesni te prirodu i društvo.

Buntak je specijalizirala glazbenu kulturu, ali napominje da su joj, iako svaki učitelj ima svoj najdraži predmet, na kraju dana svi predmeti jednako dragi.

Na pitanje je li teško svladati i predavati učenicima i umjetnost i znanstvene predmete, Buntak komentira kako to nije nikakav problem, a u nastavi za najmlađe školarce, sve je povezano.

“Umjetnost pomaže i povezuje sve. Tako na satu prirode i društva mogu donijeti lijepu sliku šume ili pustiti skladbu, recimo vode i šume za motivaciju. Možemo čitati i tekstove o šumi. Pokušavamo povezati predmete koliko god je moguće i tu smo u prednosti jer ih možemo povezivati. Kolege u predmetnoj nastavi moraju ozbiljno surađivati kako bi mogli tako nešto postići”, navela nam je Buntak prednosti vođenja razredne nastave za najmlađe.

Ključ je u treningu

Svojim je trenutnim prvašićima oduševljena. Nedavno su radili pokuse s vodom, učili geometrijske likove i tijela (što doduše, napominje, katkad brkaju), a svoje je učenike opisala kao vrlo motivirane i željne znanja.

 “Za ovu generaciju se osjećam izuzetno dobro i kod njih vidim veliku želju naučiti. To je jako motivirajuće za rad. Ponekad krivo čuju neku riječ pa drukčije povežu, tako da ima i smiješnih trenutaka, ali moram priznati kako mi trenutno ništa konkretno ne pada na pamet”, zadovoljno je komentirala.

No, u svojoj 34-godišnjoj karijeri se susrela i s problematičnijim učenicima. Pri tome je ostala smirena i pribrana, a kao tajnu je uz smijeh navela ništa drugo doli trening.

“Uči se kako ostati miran i smiren ako učenici naprave nešto što ne treba ili u kriznim situacijama. Vi morate biti ti koji će smiriti uplašenu djecu. Naše se emocije prenose na djecu, stoga ako smo mi nervozni i oni će biti. Ako mi pokazujemo oduševljenje, to automatski prelazi i na njih”, objasnila je učiteljica Buntak.

Foto: Ivor Kruljac/ Zagreb.info

Dvije učiteljice na jedan razred

Inače, učenice od prvog do četvrtog razreda uz jutarnju nastavu imaju i svoj dnevni boravak, pa se tako jednim razredom bave dvije učiteljice: jedna ujutro, a druga popodne.

Buntak je rekla kako je velika razlika između dnevnog boravka i jutarnje nastave.

“Ja sam učiteljica u nastavi te se držimo i rasporeda kao klasična nastava. U boravku se uči na drugačiji način. Kroz igru i prema afinitetima. Jedan dio moraju svi zajednički napraviti, a u drugom dijelu se može više razgovarati o onome što njih zanima nego o samoj nastavi”, rekla je Buntak pa dodala i kako je suradnja dviju učiteljica izrazito važna.

“Zajedno smo isplanirale što se ovaj tjedan radi. Učiteljica u dnevnom boravku određuje što će koji dan raditi ovisno o tome koliko učenici znaju, što doznaje kroz test s nekoliko pitanja”, objasnila je Buntak suradnju koja omogućuje učenicima usvajanje znanja.

Iako se često govori o manjku nastavno kadra, učiteljica Buntak je i više nego sretna što je učiteljica i to zbog vrlo jednostavnog razloga.

“Možete prenijeti svoje ciljeve i svoje stavove, a to je da treba biti pošten čovjek i truditi se najbolje što možeš”, poručila je Buntak mladima zašto biti učiteljica.


Komentari