ZABORAVLJENI LJUDI Počelo testiranje beskućnika u Zagrebu – i da se cijepe, ne mogu do potvrde jer nemaju osobnu

Foto: Marko Todorov / CROPIX

Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom u suradnji s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo i Gradskim društvom Crvenog križa organizira besplatno testiranje beskućnika u svrhu dobivanja EU digitalne COVID potvrde odnosno rezultata testiranja na virus SARS-CoV-2.

Do ovog trenutka beskućnicima koji nisu imali pristup uslugama testiranja, nisu mogli ući u primjerice Centar za socijalnu skrb ili obaviti medicinski pregled jer covid potvrdu nisu imali.

Cilj ovog projekta je omogućiti beskućnicima dostupnost usluga socijalne i zdravstvene skrbi, poručuju iz Grada ali i usluga drugih institucija.

Foto:Pexels

Pohvaljuju inicijativu, ali ne znaju što dalje

Slavko Mađor iz Mreže beskućnika Hrvatske pohvaljuje ovu inicijativu, ali smatra da su isto tako ‘malo zakasnili’.

“Mislimo da je dosta pozitivno što su odlučili organizirati testiranje, ali ipak malo kasne. No, covid potvrde će omogućiti onima koji nemaju osobne iskaznice da dobiju covid potvrdu.”

Podsjetio nas je i Slavko Mađor na činjenicu da je beskućnicima vrlo otežano navigirati kroz ovu pandemijsku krizu protekle dvije godine – jer oni ne postoje.

Prema podacima Hrvatske mreže za beskućnike u Hrvatskoj je nešto više od dvije tisuće osoba bez krova nad glavom. Većina njih nema mogućnost prijave adrese prebivališta kako bi dobili osobnu iskaznicu, a bez nje do sada nisu niti mogli dobit covid  potvrdu. A bez nje nisu mogli niti u Centar za socijalnu skrb, niti u bilo koju instituciju koja od 15. studenog traži potvrdu.

Na svu sreću, lockdowna više, nadajmo se, neće biti, pa tako beskućnici mogu barem do Pučkih kuhinja kako bi dobili svoj topli obrok. Tamo, za sada ne traže potvrde.

Slučaj beskućnika s kojim nemaju gdje

Prepričao nam je i Mađor iz Hrvatske mreže za beskućnike situaciju kada im se za pomoć obratio čovjek koji je bio pozitivan na korona virus, ali da nisu znali što bi s njim, pa su ga poslali na Hitnu. Nažalost, ne zna kako se razvijala situacija jer se više nikada nije javio.

No, ovaj primjer savršeno ilustrira ono što Udruge upozoravaju već dvije godine. Na tešku situaciju u kojoj su se našli beskućnici, na manjkavost vladajućih na rješavanje pitanja problema osobnih iskaznica, kao i nedostatak prihvatilišta, ali i na činjenicu da su beskućnici zaista zaboravljeni.

Početkom pandemije Vlada je donijela Odluku o zbrinjavanju beskućnika tijekom velike hladnoće u zimi 2019/2020. Tada su donesene preporuke o poštivanju higijenskih standarda u sprječavanju širenja korona virusa. Obećano je i prije nego što je Plan donesen da će on riješiti probleme beskućnika tijekom izazova velike zime, no od toga ništa.

Prema toj Odluci vidljiv je i broj prihvatilišta u Hrvatskoj koje su spremne prihvatiti beskućnike, ali ne i o pomoći koja bi im trebala biti pružena u slučaju zaraze.

Foto: Udruga Ozana (Mile Mrvalj, lijevo)

Kako prenosi RTL riječi bivšeg beskućnika Mile Mrvalja, osnivača udruge Fajter, taj plan nije ništa promijenio.

“To su navodno osigurani smještajni kapaciteti koji uopće ne postoje. Ministarstvo je zatražilo od velikih gradova i županija koji su obavezni financirati skrb o beskućnicima, da u zimskim uvjetima povećaju svoje kapacitete ili otvore nove. Mi smo radili neke provjere, nazivali s pričom da imamo beskućnike s njihovog područja. Oni se čude, uopće ne znaju za takve kapacitete. Tako da taj Plan zbrinjavanja, u tom trenutku, nije doprinio ničemu. Država sa svoje strane, osim plana koji nije funkcionirao, nije poduzela ništa”, kaže Mrvalj.

Nema puno zabilježenih slučajeva zaraze

Mravalj je za RTL istaknuo i apsurdnost situacije u kojoj su se dijelili dezinficijens i maske ljudima koji traže boce po kontejnerima.

“Tko će se štititi, od čega će se štititi? Pa ja sam živio tri i pol godine od skupljanja boca po kantama za smeće. Znao sam pronaći pregažene mačke, izmet, inzulin, krv. Što mu znači sredstvo za dezinfekciju, što mu znači maska, kad nosi jedno te istu masku dvije godine dok hoda po kantama za smeće?”, pita se Mrvalj.

Slavko Mađor i Hrvatske mreže za beskućnike pak napomenuo je da nema velikog broja zaraženih među beskućnicima, te ističe kako nisu imali niti jedan zabilježen slučaj u Dnevnom boravku Prihvatilišta za beskućnike u Kosnici.

Komentari