Volonteri mormoni pomažu u sanaciji: Detektirali srušene dimnjake na 70% zelenom naljepnicom označenih zgrada

Foto: Marko Todorov / CROPIX

“Pa što bismo čekali, dan nakon potresa potražili smo tko bi nam mogao iznajmiti dizalicu, malo se zbrojili i, kad je stigla, krenuli – kao da se jednostavno podrazumijeva da će momci iz mormonske Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana svakodnevno po deset sati raditi na sanaciji Zagreba”, o tome kako je sve počelo govori Kristijan Lepešić za Večernji list.

Volonteri su se jučer skupili na križanju Krajiške i Prilaza Gjure Deželića.

Sugovornik ih zna poimence jer se na prethodnog dana dogovorenoj adresi sastaju svako jutro između osam i pola devet, a onda dio njih odlazi na krovove, a dio ostaje “prizemljen” ne bi li se pobrinuo za šutu, prašinu i ostale nuspojave razrušenih krovova koji padaju s visine od tridesetak metara.

Na terenu su najčešće, kaže Lepešić, između osam i deset sati, ali pravila nema te su prekjučer, primjerice, “odgulili” čak 14 sati.

“Ma nema umora, odnosno to je dobar umor. Možda se čini puno, ali dobra je ekipa i svi se super slažu pa se opterećenje ni ne osjeti”, govori “glavni terenski organizator”, kako ga zovu volonteri iz crkve, a novinari ga vraćaju na kran koji je mormonska zajednica unajmila. S obzirom na to da čak ni Grad dosad nije organizirao nijedan, njihova akcija pomalo je čudna, piše Večernji – poslije shvaćamo da je baš ovo primjer kako je, nakon petice po Richteru, trebalo djelovati.

“Ne treba puno razmišljati. Mi smo znali da želimo, a i moramo pomoći. Skupili smo donacije i ljude pa unajmili tu dizalicu od 38 metara. Imali smo jednog statičara, a kontaktirali smo i poznanike u alpinističkim društvima ne bismo li došli do “visinaca”. Oni su isto fantastični jer nam uskaču za petinu cijene” govori Lepešić usputno objašnjavajući princip po kojemu rade.

Zgrada po zgrada njihova je koncepcija, a ne zalaze samo u one neuporabljive i djelomično uporabljive, već i u one sa zelenim naljepnicama, “odobrene” za život u njima.

“U većini zgrada koje su označene kao zelene statičari nisu stigli doći vidjeti dimnjake. To da je uporabljiva, odnosi se na statiku zgrade, a na krovove se nije išlo. Mi smo dosad odradili Mačekov trg, istočni dio Krajiške, a sad smo u bloku Krajiška – Gjure Deželića – Primorska – Klaićeva i našli smo da otprilike 70 posto “zelenih zgrada” ima problema s dimnjacima”, kaže Kristijan Lepešić, kojeg upitan i kako volonteri iz mormonske crkve znaju uopće je li dimnjak ispravan ili nije.

Građevinci nisu, smije se sugovornik dok govori kako je on završio fiziku, ali nakon što “visinci” pogledaju stanje na krovu te se ukloni ono što je već srušeno, eventualne ruinirane dimnjake koje čitave treba skidati prepuštaju dalje vatrogascima. Stanari zgrada njihovim su radom prezadovoljni, a s prozora im je mahao i predsjednik Zoran Milanović koji živi u Krajiškoj.

“Mislili smo da će možda biti problema s njegovim osiguranjem, ali samo su pitali što nam treba omogućiti”, kažu volonteri, a potom ističu da su posebno prema njima dobri i restorani kad naruče hranu za gablec. Kad čuju, govore, da je adresa dostave “na cesti”, obvezno dodaju besplatne sokove ili desert.

Komentari