Vječna hvala i slava! ‘Svake godine jedan grad u ovo vrijeme vrišti u tišini… o tišini’

Podijelite, dajte dijelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja. Za početak, dovoljno je i to.’

Premda nije jedini grad koji je nastradao, Vukovar će zauvijek biti simbol Domovinskog rata, uz naizgled nepripremljene borce koji su tada jedino imali vjeru i nadu, žrtvujući svoje živote da bi grad nekoliko minuta dulje živio. Njihova srčanost i hrabrost bila je jača od bilo kakvog oružja protivnika.

Godinama su kroz generacije Vukovarci gradili svoj dom, svoje utočište kojem bi se svaki put vraćali s osmijehom. No, gotovo preko noći njihovo je utočište postalo i njihov posljednji ležaj. Fotografije progonjenog, slomljenog stanovništva, bez snage da se posljednji put pogledom osvrnu na mjesto koje su nekad nazivali domom, gdje su nekada bili sigurni, gdje su izgradili svoje temelje.

Od upijanja svježeg zraka i zelenih livada, njihov dom postali su mali podrumi sred razrušenih ulica, u stalnom strahu od novog napada, novog izgubljenog života pod nesigurnim nebom, dok su kroz hodnike podruma i bolnice odjekivali plač i jecaj.

vukovar-11

– Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.Siniša Glavašević.

progon_vukovaraca

Bosih nogu, punih kovčega, krvavih koraka i golcatih ruku…

Danas prolaze tim istim ulicama koje će zauvijek ostati obilježene i zabilježene u najtamnijem kutku uspomena, kada će ponovno poželjeti da se radi o noćnoj mori i da uskoro slijedi buđenje, miris jutarnje kave u sigurnosti njihova doma. No, ostaju tek slike smrti, krvi, razaranja i ruševina dok bosih nogu, punih kovčega, krvavih koraka i golcatih ruku u kolonama su tišini napuštaju Svoj grad. Pogled je govorio više od riječi – nekad sretan grad postao je mjesto srušenih snova, izgubljenih duša i bližnjih koje su do jučer držali za ruku.

U sjećanjima se vraća i nevjerica i slom trenutka kada iz prijatelja osoba postane neprijatelj, kada se susjed pretvori u potpunog stranca, kada ne poznajete više nijednu emociju osim tuge i straha, a suze su već odavno presušile.

No, Grad Heroj ponovno se uzdignuo, jači i veći, srcem nadmoćniji. Nije bio bitan broj već hrabrost, snaga i volja za obranom i spasom onog najvrijednijeg – Vukovara i njegovih Vukovaraca, sa željom da krvnicima ne dopuste da razore njihove uspomene i da na temeljima smrti izgrade vlastite.

Svake godine jedan grad u ovo vrijeme vrišti u tišini… o tišini. – Dunja L.

– Podijelite, dajte dijelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja. Za početak, dovoljno je i to. – Siniša Glavašević.

vukovarci

Dana 18. studenog 1991. godine JNA je uz pomoć srpskih dobrovoljačkih jedinica ušla u Vukovar nakon višemjesečne opsade. Branitelji Mitnice predali su se oko 15 sati i 30 minuta. Neke grupe branitelja nastavile su se boriti u pojedinim dijelovima grada. Svaki organizirani otpor prestao je tek dva dana nakon ulaska JNA, 20. studenog.

Tijekom Bitke za Vukovar dnevno je u prosjeku na grad ispaljeno 7000 projektila, a više od 90 % zgrada je uništeno. Neprijatelj je angažirao desetke tisuća vojnika, neke procjene govore čak o 80.000 neprijateljskih vojnika pri završnim operacijama. U takvim uvjetima vukovarski su branitelji uspijevali braniti grad tijekom gotovo 3 mjeseca. U tom je razdoblju poginulo 879 branitelja, a prema podatcima Opće bolnice Vukovar poginulo je i 1624 civila, uključujući 86-oro djece. Oko 8000 Vukovaraca odvedeno je u logore na području Srbije, a neki od njih se i danas vode kao nestali.

Zadržavanje neprijatelja na 3 mjeseca za vrijeme bitke dalo je ostatku Hrvatske vremena za organizaciju i bilo je među odlučujućim čimbenicima za krajnju obranu zemlje. Već potkraj iste godine hrvatske su oružane snage brojile 200.000 ljudi te su postale sposobne za ofenzivne akcije poput oslobađanja dijelova zapadne Slavonije.

Potaknuto prizorima razaranja grada i stradanjima vlastite vojske, javno se mnijenje u Srbiji počelo okretati protiv nastavljanja rata. JNA je bila iscrpljena bitkom te se od početka iduće godine više nije direktno angažirala u borbama u Hrvatskoj. Dana 29. listopada 1999. Hrvatski sabor donio je Odluku o proglašenju dana sjećanja na žrtvu Vukovara kako bi se dostojanstveno i primjereno odala počast hrvatskim braniteljima koji su podnijeli veliku žrtvu u borbi za obranu grada.


Komentari