Prošlo je već 20 godina otkako je vraćeno ‘sveto’ ime Dinamo. Tog 14. veljače 2000. godine, eto simbolično, baš na Valentinovo, ispisana je nova povijest zagrebačkog kluba s adresom u Maksimiru. Bila je to ujedno i pobjeda Bad Blue Boysa, ali i pobjeda naroda nad politikom.
Dinamov povratak navijačima i pobjeda nad režimom urezani su duboko u pamćenje svim dinamovcima i to toliko duboko da se priča o ‘Plavom Valentinovu’ i dalje održava i štuje, i to gotovo 20 godina kasnije.
Tadašnji predsjednik države, Franjo Tuđman, smatrao je kako je ime Dinamo ostavština komunizma i odlučio je preimenovati Dinamo u Croatiju. Dakako, reakcija BBB-a bila je burna i sukob je bio neizbježan. Uslijedio je prvi veliki rat između navijača i vlasti, točnije, protiv tada najmoćnije osobe u Hrvatskoj – Franje Tuđmana. Represija je bila strašna, navijači su proživljavali strahote, ali nisu odustali i eto, nakon dugogodišnje borbe došlo je i to Valentinovo 2000. godine.
“Imamo Dinamo”, uzviknuo je legendarni Dinamov igrač Velimir Zajec podigavši slavodobitno ruke u zrak podno zapadne maksimirske tribine. S nevjerojatnim je oduševljenjem deset tisuća navijača zagrmjelo i pjesmom i bakljama proslavio povratak Dinama.
Zlatko Canjuga tada je tvrdio kako mu je pokojni Tuđman na samrtničkoj postelji rekao: “Vrati djeci Dinamo”. No, danas neki smatraju kako je to bio samo jedan od Cakijevih pokušaja da održi status predsjednika Kluba. Što mu, dakako, nije uspjelo.
No, Boysi tada vjerojatno nisu bili ni svjesni što će se dogoditi nakon što Klub od Canjuge preuzme novi tandem Mamić-Barišić. Nisu ni sanjali da će godinama kasnije ovi ‘vizionari i biznismeni’ iskorijeniti navijače s domaćih utakmica, kao ni da će se klub pretvoriti u (ne)popularnu ‘privatnu prćiju’.
Mamić zbog svojih grijeha danas ispašta skrivajući se u BiH od hrvatskog pravosuđa, ali njegova ostavština je stravična, barem kada su u pitanju navijači Dinama. Nakon višegodišnjeg bojkota mnogi su se BBB-ovci umorili, preskočene su generacije koje su trebale naslijediti i popuniti upražnjena mjesta na Sjeveru, mnogi su mlađi članovi BBB-a instruirani da se na stadion ne ide dok god Mamić ima ikakve veze s klubom. Premda je ‘pomirba’ pala 2016. godine i Mamića fizički više nema na maksimirskoj adresi, veliki dio navijača i dalje ne želi pohoditi utakmice jer je Uprava kluba i dalje u njegovoj službi.
Priča o borbi za Dinamo i dalje traje sa, čini nam se, nešto manje BBB-ovaca nego prije, ali vjerujemo da nema tog navijača Dinama kojem srce ne zatreperi na današnji dan ili, recimo, kada vidi ovo izdanje SN-a.
