U Hrvatskom narodnom kazalištu oprostili su se od kolege Ive Gregurevića

Foto: Screenshot/ Instagram

Toplim porukama prijateljskog prisjećanja i kolegijalne kolektivne tuge prijatelji i kolege, uz pratnju dijela hrvatskog državnog vrha, prisjetili su se u srijedu u Hrvatskom narodnom kazalištu(HNK) u Zagrebu Ive Gregurevića, istaknutog hrvatskog filmskog, kazališnog i televizijskog glumca koji je iznenada umro 1. siječnja u Zagrebu.

“Bio je iskren, bio je izvoran, i bio je briljantan. I zato mi je žao da nas je prerano napustio”, kazao je u kratkom obraćanju novinarima na komemoraciji u zagrebačkom HNK-u premijer Andrej Plenković. Posebno se osvrnuo na festival “Dani hrvatskoga filma”, koji je Gregurević 1995. pokrenuo u svojem rodnom Orašju, te je izrazio uvjerenje da će hrvatska kultura naći načina da podrži nastavak njegova održavanja, “ukoliko za to bude inicijative”.

Na početku komemorativnog okupljanja hrvatske kulturne javnosti žalost zbog iznenadne i prerane smrti Ive Gregurevića, “još jednog velikana koji je svojim djelovanjem doista zadužio našu kulturu i umjetnost”, izrazila je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek.

“Mislim da dijelim osjećaje svih nas koji smo danas ovdje, da u ovakvim trenucima ponestaje smislenih riječi kojima bismo izrazili tugu zbog gubitka, i prisjetili se svega onoga što su takvi velikani ostavili hrvatskom teatru”, rekla je ministrica kulture.

Svojim vrsnim ostvarenjima u remekdjelima hrvatskoga filma, ulogama u antologijskim serijama, kao i brojnim kazališnim ulogama svoje dugogodišnje bogate dramske karijere, Gregurević je izgradio status jednog od ponajboljih suvremenih hrvatskih glumaca, kazala je Obuljen Koržinek.

“Uvijek jednostavan, uvjerljiv, profesionalan, bilo da je riječ o glavnoj ili epizodnoj ulozi, svojom je istinskom glumačkom veličinom doprinosio svakoj umjetničkoj formi u kojoj je imao priliku sudjelovati”, ocijenila je. Svoje povlašteno mjesto u hrvatskoj scenskoj i filmskoj umjetnosti zaslužio je zavidnim glumačkim talentom, golemom radnom energijom ali sigurno i svojim ljudskim kvalitetama, širinom duše, nesputanim temperamentom, karizmom, dodala je.

“Živio je intenzivno i ubrzano, katkad neobuzdano, a svoju je umjetničku karijeru gradio temeljito, predano i marljivo, prilazeći svakoj ulozi kao da je riječ o ulozi života. Što god da je radio privatno i profesionalno, uvijek je ostajao autentičan i vjeran samome sebi. Iako je otišao prerano, njegova će umjetnička postignuća ostati zapamćena kao trajna vrijednost hrvatske kulture. Pamtit ćemo ga dugo, kao velikog glumca ali i kao iznimnu osobu”, poručila je ministrica.

Ispred Grada Zagreba Ive Gregurevića prisjetila se zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Jelena Pavičić-Vukičević. Rekla je kako je riječ o vrhunskome glumcu i istinskome umjetniku impresivne karijere i nezaboravnih uloga koji će svima koji su ga imali priliku poznavati ostati u sjećanju kao jedinstvena, iskrena i srdačna osoba.

Njegov Zagreb, gdje je proživio čitavu svoju profesionalnu karijeru, neće ga zaboraviti, rekla je Pavičić-Vukičević. “Grad Zagreb pomno će čuvati uspomenu na svojeg velikog glumca Ivu Gregurevića i na njegov dragocjen doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti. Hrvatska kultura i glumište izgubili su uistinu velikog umjetnika”, zaključila je.

Od “velikoga princa hrvatskoga kazališta” oprostio se i ravnatelj Drame HNK-a Zagreb Ivica Buljan. “Kad kažem princa, on je onaj glumac koji se u psihoanalizi kazališta naziva ‘puer eternusom’, vječitim dječakom. Igrajući zrele uloge, Ivo Gregurević ostao je vječiti kraljević. On je ono što u velikim kulturama nose glumci poput Jean-Paula Belmonda ili Clinta Eastwooda, zauvijek vječito mladi i zaigrani”, kazao je Buljan.

U Hrvatsko narodno kazalište Zagreb došao je 1986., i ostao u njemu do 2018., kad se umirovio, a posljednja mu je uloga bila u Čehovljevu “Višnjiku”, rekao je. “O njemu zadnjih dana govorimo kao o velikom filmskom glumcu ali postoji nešto jedinstveno što je ostavio na ovoj i na pozornicama diljem regije, a to je da je unutar tog opusa – od Brešana do Pirandella – odigrao dva ključna međaša u dramskoj literaturi: (Shakespeareova) kralja Hamleta i (Moliereova) Tartuffea, dvije amblematske uloge koje označavaju vrhunce. Ivo je bio spoj tih dviju velikih uloga i čitav njegov scenski život zapravo je sabran u tim komponentama rječistosti i zapitanosti i drugo, te igre zavodništva, histrionstva, u kojima je ostao nenadmašan i takav će ostati zabilježen u našoj kulturi”, poručio je.

Predsjednica Hrvatskog društva dramskih umjetnika (HDDU) Perica Martinović prisjetila se brojnih sretnih i tužnih trenutaka koje je s kolegom i prijateljem Gregurevićem desetljećima dijelila. “Bio si nomadska duša. Gradio si kazalište od života. Brisao granice između života i umjetnosti. Život si teatralizirao, a teatar živio. Moj Ivo, prijatelju, brate, Đuka Begoviću, moj Hamlete, Čarugo, lažni revizore… stotine lica iza kojih si uvijek ti. Bio si i jesi. Ostaju zebnja i tuga i spasonosno sjećanje. Doviđenja, dragi Ivo”, rekla je Martinović.

Od Ive Gregurevića dirljivim su se govorima oprostili i redatelj Rajko Grlić, u čijem je filmu “Čaruga” 1991. Gregurević ostvario zapaženu ulogu, kao i kolege glumci Anja Šovagović Despot i Goran Grgić.

Složili su se kako je riječ o glumcu koji je odavno postao institucija hrvatske televizijske, filmske i kazališne umjetnosti, “hrvatske kulture i duše”. “Kad je Ivo koračao filmskim setom, ispred kamere je koračao talent sam, u svojoj autentičnoj duhovnoj i kreativnoj postojanosti. Kad je Ivo koračao kazališnom scenom, pred publikom je koračao čarobnjak”, kazala je Šovagović Despot. “Moramo biti ponosni da smo imali tu čast raditi s Ivom Gregurevićem i da smo živjeli za vrijeme Ive Gregurevića”, dodao je Grgić.

Posljednja se od Ive Gregurevića pozdravila intendantica HNK-a Zagreb Dubravka Vrgoč. Istaknula je kako pozornica toga teatra pamti svoje gubitke, ali su ti gubitci nenadoknadivi za buduće generacije gledatelja koje će “u slučaju Ive Gregurevića ostati zakinute za nekoga kome je gluma bila važnija od života”. “Rijetki su takvi glumci koji zamijene život za glumu, za koje ne postoji granica. On je bio jedan od takvih”, rekla je Vrgoč. Dodala je kako ona i Gregurević dijele isti zavičaj – oboje su rođeni u Slavoniji, a “tamo postoji jedan stih, vrlo fatalistički, a to je: ‘Jedva čekam da mi život prođe’. Ivo Gregurević je živio onako da svaki trenutak tog života bude doista nezamjenjiv”, poručila je.

Uz zvuke tamburaškog sastava i izvedbu pjesme “Ne dirajte mi ravnicu”, okupljeni su komemoraciju zaključili pozdravivši se posljednji puta od Ive Gregurevića velikim pljeskom.

Ivo Gregurević (Donja Mahala, 7. listopada 1952. – Zagreb, 1. siječnja 2019.) diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Debitirao je 1977. u filmu Bogadna Žižića “Ne naginji se van” glavnom ulogom provincijalca na radu u Njemačkoj. Iste je godine snimio kultni film Antuna Vrdoljaka “Mećava” u kojemu igrao lik Ivana.

Tumačio je rabijatne i grube “narodske tipove” poput otmičara u “Osuđenima” (1978.) Zorana Tadića i istražitelja u filmu Krste Papića “Život sa stricem” (1988.). U igranoj seriji “Velo misto” snimanoj od 1979.-1981., koju je režirao Joakim Marušić, Gregurević je igrao ulogu Netjaka. Godine 1986. postao je član ansambla Drame HNK u Zagrebu.

Film “Čaruga” snimio je 1991. godine. U njemu je, uz glavnu ulogu, zaigrao i ženski lik snaše. Tijekom 80-ih i 90-ih ostvario je niz iznimno zapaženih velikih uloga na filmu. U kazalištu je, između ostalih, igrao i u dramama Shakespearea, Čehova, Gogolja, Krleže i Držića.

Nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika osvojio je 1998. za film “Šokica” i 2006. za ulogu u filmu i istoimenoj seriji “Duga mračna noć”. Dobitnik je i najprestižnije nagrade Vladimir Nazor. Ivo Gregurević iza sebe ima više od 90 filmova, 19 televizijskih serija te 30-tak kazališnih predstava.

Zadnjih dana snimao je ulogu u novom filmu Ivana Gorana Viteza.

Komentari

Komentari

loading...