Očajni otac moli za pomoć: Trudnicu uvjeravali da ima išijas, a nakon poroda otkrili da se radi o životu i smrti

“Sve je počelo s bolovima u kralježnici u rujnu 2016. godine kada je supruga bila trudna tri mjeseca”, stoji u poruci koju nam je poslao Dino Ljutić na mail RTL – a

Bolovi u kralježnici pripisani su trudnoći, no njegova supruga nakon dva mjeseca zbog tih se bolova nije mogla kretati, navodi dalje. Na hitnom prijemu na Rebru nakon pregleda od šest sati, rekli su da je sve u redu i da ima išijas koji će proći.

No, Dino je i dalje sumnjao da nešto nije u redu.

“Nakon 11 godina s njom znao sam da nešto nije u redu jer jednostavno upoznaš čovjeka… Noge oduzete, apetita nema, ali dobro ajde bili smo u bolnici i rečeno nam je da je isijaš, a to nije smrtno opasno. No sumnja i dalje ostaje”, nastavlja Dino u svom pismu.

Njegovoj supruzi stanje se pogoršalo nakon mjesec dana. Nakon učestalih nesvjestica, odlučili su otići kod privatnog kiropraktičara i iscjelitelja. On je rekao da njezina bol nema veze s išijasom, već da kralješci vire van i da hitno mora u bolnicu na pretrage.

U bolnici su joj ponovno propisali istu dijegnozu te ju pustili kući. Njezino stanje bivalo je sve gore, pa su se zabrinuli i za bebu. Pregledom djeteta ustanovljeno je da je s bebom sve u redu.

Nakon infuzije i glukoze osjećala se bolje, ali i dalje je bila nepokretna. U tom stanju nije mogla roditi prirodnim porodom, već carskim rezom. Međutim, njezino stanje nakon poroda nije se popravljalo. I dalje je bila nepokretna i “apsolutno ništa nije mogla” kaže njezin suprug.

Na pregled u bolnicu trebali su čekati tjedan dana, no supruga mu nije izdržala. Nije mogla ni piti ni jesti pa je po nju stigla Hitna pomoć. U Petrovoj im je doktorica, nakon šest sati pregleda, rekla da sumnja na malignu bolest. Kada je ujutro vidio svoju suprugu, prisjeća se Dino, bila je druga osoba.

“Malo me prepoznaje, malo ne. Ništa mi nije bilo jasno jer je dan ranije bila svjesna, ali prepisao sam to umoru, bolovima i tabletama”

S Petrove je prebačena na Rebro da obave pretrage i vide što je s kičmom. “Na Rebru se ona gubi iz minute u minutu. Sve je gore. Ne razumije me ništa, piti ne može, otvara usta, a bocu ne vidi. Meni sve nejasno, neshvatljivo vrtim se po bolnici jer ne znam što da radim. Ona je sve gore, a oni ne znaju što joj je.”

Nakon slikanja kičme odlučili su slikati i glavu.

“Četiri sata poslije slikanja glave, tražio sam djelatnike da mi objasne što se događa. Svako malo kucam, nitko ništa ne odgovara i onda kao grom iz vedra neba…doktorica kaže sjednite. Znao sam tada… Noge su mi se oduzele…”

Doktorica mu je rekla da se rak proširio po tijelu i da ne znaju koliko ima šanse da će preživjeti te da će pokušati spasiti dijete, a s njom “što bude”. Kasnije su pak pričali druge priče. Prognozirali su da će biti invalid ako uopće preživi.

Danas je njegova supruga živa i vesela. Ne zna pisati i čitati, ali pozitivna je i trudi se. Imala je tešku epilepsiju i oštećenje mozga koje je, izgleda, ostavilo trajni trag.

Njezin suprug Dino trenutno je na porodiljinom zbog sina koji ide na vježbe u bolnicu Goljak, a supruga je na bolovanju. K tome imaju još jednog sina od tri godine.

Zbog cijele situacije su u ogromnim dugovima koje želi vratiti, a nada se da će biti lakše kada krene raditi. Također, govori, ima jedan auto kojeg prodaje, iako mu je prijeko potreban zbog učestalih odlazaka supruge i bebe na liječenje.

Želite pomoći obitelji Ljutić? To možete učiniti uplatom novčanog iznosa na njihov račun:

Dino Ljutić
PBZ banka
HR7623400093210135194

Ana Mari Ljutić
Zagrebačka banka
HR9623600003216762209

Komentari

Komentari