Traži se Zagrepčanka Ana koja je živjela na Jarunu: ‘Zajedno smo se skrivale u podrumu u Vukovaru’

FOTO: Pixabay
Ivana Devernay Cimić skupila je snage i nakon 29 godina podijelila s javnosti na svojoj Facebook stranici priču o njezinom djetinjstvu u Vukovaru. No ono što je najviše zainteresiralo javnost je to što Ivana traži prijateljicu Anu Rukavinu s kojom se skrivala u podrumu u Vukovaru za vrijeme Domovinskog rata.

“Dugo sam se dvoumila da li da objavim ovo pismo koje nikada nije poslano ili ne…Pisala sam ga 30. 8. 1991. u Vukovaru pa vam je jasno zašto dotična Ana pismo nikada nije primila. Pismo sam pisala dok sam bila u skloništu, na samom početku rata. Kao i svaka 15-godišnjakinja, bila sam zaljubljena…ali jako ljuta i tužna zbog toga što mi je bezbrižno djetinjstvo naprasno prekinuto”, započela je Ivana potresnu priču.

Sutradan je pismo uzela zajedno s bilježnicom za crtanje, kazetofonom, obučena u trapez traperice, široku kratku majicu i drvene klopme te joj je otac  naredio da moram za Zagreb.

“Tada sam zaradila tatin prvi i jedni šamar jer nisam htjela izaći iz svoje sobe, napustiti svoj dom. Dok smo se autom vozili i strahovali od granata…molili smo se Bogu za spas…Iz Vukovara smo izašli preko polja kukuruza.  Uspjeli smo doći u Zagreb, a tata se odmah vratio vlakom na položaj u Vukovar…Dugo ga nismo čuli, a kamoli vidjeli…Kada se vratio iz logora našoj sreći nije bilo kraja”. kaže.

Dodaje kako je beskrajno zahvalna svome ocu na onom snažnom šamaru te da joj je taj šamar okrenuo život u drugom smjeru, kaže, na put spasenja…


“U Zagrebu sam nastavila neku svoju drugu ‘unutarnju’ borbu i uspješno pobjeđivala svaki novi dan. Nego, ako netko zna gdje je Zagrepčanka Ana Rukavina (djevojački), koja je 1991. godine živjela na Jarunu i imala 15 godina, neka mi javi”, zamolila je Ivana javnost.

Ivani su u pomoć uskočili prijatelji, pa je u komentarima na objavu dodala kako je Ana zagrepčanka koja živi na Jarunu.

Cijelo pismo pročitajte u nastavku:

Dugo sam se dvoumila da li da objavim ovo pismo koje nikada nije poslano ili ne…Pisala sam ga 30. 8. 1991. u Vukovaru…

Objavljuje Ivana Devernay CimićSrijeda, 18. studenoga 2020.

Komentari

loading...