Da je Hrvatska, pa tako i Zagreb, ciničan prema politici i nezadovoljan političarima, nije ništa novo. Nezadovoljni su i sami političari, barem ako su u oporbi.
Međutim, političke nevolje nisu boljke isključivo modernog doba, već i hrvatske prošlosti. Jedan primjer takvih nezadovoljstva, pamti i Zagreb gdje je uži krug hrvatskih političara pod predsjedanjem slavnog Vlatka Mačeka, tajno se sastali 7. studenog 1932. na inicijativu Seljačko-demokratske koalicije (SDK) te potpisali rezoluciju znanu kao Zagrebačke punktacije.
Internetsko izdanje Hrvatske enciklopedije, podsjeća kako su Zagrebačke rezolucije osudile problematičnu situaciju u tadašnjoj prvoj Jugoslaviji, obilježeno diktaturom Kralja Aleksandra Karađorđevića, te srpsku hegemonijsku politiku. Tekst je sastavio Ante Trumbić iz Hrvatske seljačke stranke.
Inicijativa SKD-a za takvim potpisivanjem ne treba čuditi, s obzirom da je u Narodnoj skupštini Jugoslavije, jedan od njihovih zastupnika, poznati pisac, intelektualac i prvi diplomirani politolog Stjepan Radić, bio ubijen 1928. nakon uzastopnih prijetnji smrću njegovih političkih protivnika, pristalica režima.
Uz Trumbića i članove SDK, rezoluciju su je, kao član Hrvatske stranke prava, prihvatio i Mile Budak (inače kontroverzna povijesna ličnost, kasnije ministar u NDH).
Šest zahtjeva
Zagrebačke punktacije imale su šest točaka. Osuda apsolutizma Karadorđeve dinastije, osuda srbijanske hegemonije, zahtjevanje ukidanja diktature te uvođenje građansko-demokratsko obnašanje državne vlasti. Predložilo se i preuređenje države po načelu zajedničkih interesa, bez prevlasti jednoga njezina dijela ili više njih nad ostalima. Tražila se i veća uloga seljaštva u društvenom životu.
Uzor drugima
Iako potpisane u tajnosti, Zagrebačke punktacije iale su velik odjek u u jugoslavenskoj javnosti i postale osnova djelovanja hrvatskih stranaka i kritike režima sve do ulaska Jugoslavije u 2. svjetski rat. Bile su i uzor za donošenje Ljubljanskih i Sarajevskih punktacija te Novosadske rezolucije.
I dok je Maček u sijelnju 1933. dobio tri godine strogog zatvora, Zagrebačke punktuacije ostaju primjer bunta protiv političkog nasilja i ugnjetavanja, noseći ime po gradu koji je, 83 godine kasnije, glavni grad Hrvatske.
