“Čovjek iz naroda”

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić uživa ugled jednog od najmoćnijih ljudi na hrvatskoj političkoj sceni već 17 godina, sa 6 osvojenih mandata zaredom. Uz sve afere, optužbe i “kosture” koji još uvijek ispadaju iz ormara, uspio je opstati i ostati na čelu.

No, ono što je posebno zanimljivo je vječito pitanje – u čemu je tajna Bandićeva uspjeha i zašto ga već godinama nitko ne može pobijediti i “maknuti” s trona?

FOTO: Ivan Klindić
FOTO: Ivan Klindić

Jedinstveni govornički stil

Počnimo od verbalne i neverbalne komunikacije osebujnog zagrebačkog gradonačelnika.

Na početku svake konferencije, nastupa i intervjua Bandić djeluje smireno, samouvjereno i dobro raspoloženo, uz uvijek uravnoteženu gestikulaciju rukama. Možda ne drži govore koji pišu povijest i koji će nekome biti uzor – osim možda populistima u usponu – no Bandić je tijekom godina razvio jedinstveni govornički stil.

No, važno je podsjetiti i na njegovu uistinu neobičnu retoričku taktiku – ponavljanjem istih izjava nastoji uvjeriti građane u svoju vjerodostojnost, a sebe u svoju laž, što se najbolje vidi tijekom njegovih “nema boljeg od mene” govora, koji graniče s mesijanskim kompleksom od kojeg pati sve veći broj hrvatskih političara.

Socijalna inteligencija kao najjače oružje

Bandićev blagi i uravnoteženi govor tijela u kombinaciji s umjerenim tonom ponovno dokazuje da se Milan Bandić, možda i previše, oslanja na urođenu socijalnu inteligenciju, “sposobnost mudrog ponašanja u međuljudskim odnosima”, kojom je dosad šarmirao građane i kolege. Kako god okrenemo, riječ je o nadprosječno inteligentnom čovjeku koji će ostaviti dojam na vas, voljeli ga ili ne, i to je činjenica, a upravo se osjećaj za diplomaciju i socijalna inteligencija imaju najveći odjek u političkom uspjehu. Upravo je socijalna inteligencija Bandićevo najjače oružje zbog kojeg je već gotovo dva desetljeća na tronu glavnog grada Hrvatske.

Možda je krao, ali je i ‘njim’ dao

Također, Bandić pripada grupi političara “krao je, ali je i nama dao” pa nije niti važno što je i koliko ukrao dok god netko od toga ima koristi.

Karizmatičan je, pristupačan, često se “spušta” na razinu običnog građanina, nosi u sebi lukavu toplinu i diplomatski žar. Ozbiljne situacije “umiruje” kroz žargon, različite pošalice i dosjetke, sve detaljno dozirajući. U razgovoru sa svakim osjetit će što, kada i kako treba reći i izgovoriti, i to će realizirati s nevjerojatnom lakoćom na kojoj mu mnogi političari zavide, protivnici priznaju, a novinari i kritičari ostanu bez teksta. Doslovno.

FOTO: Ivan Klindić
FOTO: Ivan Klindić

PR samome sebi

Socijalnu inteligenciju slijedi usklađeni verbalni i neverbalni dio, a na cijeli dojam utječe i umjerena i mirna gestikulacija koju lukavo i vješto kontrolira. Jer, kao što ste možda i primijetili, danas političari okružuju komunikolozima, PR-ovcima i ostalim stručnjacima kako bi poboljšali svoj imidž i poradili na govoru tijela, no i više je nego očito da su brojni pokreti naučeni. To nije slučaj kod Bandića koji neće bezveze širiti ruke jer su mu stručnjaci objasnili da time narodu pokazuje “prijateljsku gestu, miroljubive namjere, otvorenost za nove ideje i pristupačnost”. S

ocijalna inteligencija je urođena i ne može se naučiti, pa naši političari koji pokušavaju prakticirati naučenu teoriju ponekad izgledaju zbilja otužno u svojim pokušajima. Ili imaš ili nemaš, jednostavno je.

Isprazne floskule i prazne retorike

No, budimo realni, iza njegova osmijeha i lijepih riječi, kada čitate između redaka, shvatite da nemate tu puno toga za pročitati jer koristi jedne te iste isprazne floskule i retoriku kojoj je toliko vjeran. Poslovicama i dosjetkama često pokušava i “kupiti” vrijeme kako bi doveo misli u red i smislio odgovor na intrigantna pitanja, no svjedoci smo da Bandić malo po malo gubi kontrolu u javnim istupima.

Primjerice, kada se nalazi na “tuđem terenu” gdje ne može pobjeći od sugovornika kao što je to slučaj s novinarima, tada otkriva svoje slabosti. Iako je komunikacija pogledom jedna od najvažnijih Bandićevih stavki, kada nema adekvatan odgovor na pitanja, uznemiri se, počinje brkati riječi i njihova značenja, a komunikacija pogledom postaje kraća.

Nebitne teme i činjenice koje nikog ne zanimaju

Tijekom godina se, kako smo i spomenuli, nakupilo svakakvih kosti iz ormara koje i dalje ispadaju. Kada osoba dobije upit o aferama, počinje se ponašati neprijateljski ili obrambeno. U tom trenutku u sugovornika upire prstom ili dlanom pokazuje na njega, čime nam Bandić često otkriva da je ljutit zbog vlastitih laži koje su otkrivene.

U tim trenucima sve teže odgovara i govori, a nerijetko se i oblizuje. Zašto? Automatski živčani sustav smanjuje proizvodnju sline tijekom stresne situacije. Uslijed toga se osobi isušuje sluznica i teže priča.

Jedan od najočitijih znakova da osoba laže, koja Bandiću nije nimalo strana, jest pružanje previše informacija. Naime, Bandić na većinu pitanja odgovara predetaljno o određenoj temi i niže stvari koje su nebitne i koje ne zanimaju ni sugovornika ni građane, a koje otkrivaju da osoba laže. Bandić u tim trenucima računa na to da će djelovati otvorenije, inteligentnije i da će na taj način pridobiti povjerenje građana. No, jedan je scenarij u nečijoj glavi, a drugi stvarnost.

Također, Bandićeva taktika je na svaku kritiku i poražavajuće činjenice preokrenuti u svoju korist listom svega dobrog što ipak je realizirao tijekom svih godina. Ne daje konkretan i izravan odgovor, no zato jako vješto kruži oko intrigantnijih tema. Takve se stvari najčešće događaju kada osoba sugovornika pokušava uvjeriti u nešto dok samoj sebi želi opravdati tu laž.

Građanima se često predstavlja kao pravi domoljub i obiteljski čovjek, tako da mu igra na kartu osjećaja nije strana, pa često ustvrdi da mu “mogu suditi jedino Bog i njegova majka”. No, sudeći prema reakcijama, građani su postali imuni na njegova lažna obećanja, za koja je ustvrdio da će ih građanima dati koliko god će biti potrebno za novi mandat.

Komentari