SVE PROPALE ZAGREBAČKE TVORNICE: Evo što se danas nalazi na njihovom mjestu

FOTO: D. Lovrović /Novi list

Izgubljeno je na tisuće radnim mjesta.

Nekoć davno Zagreb je zaista bio grad s respektabilnim brojem tvornica, koje su značile sigunost za građane jer u njima je posla bilo i više nego dovoljno.

S vremenom recesija, privatizacija i ostale promjene učinile su svoje te je tvornica u glavnom hrvatskom gradu sve manje, a sukladno tome veći je broj onih koji posao bezuspješno traže. Jedna od kutlnih tvornica jest i Tvornica olovaka Zagreb d.d. osnovana u glavnom hrvatskom gradu davne 1937. godine. Iz malog pogona za proizvodnju olovaka i pastela nicali su u diva s tradicijom koji je na tržište stavljao kako školski tako i uredski pribor.

O da, svi se vjerojatno još uvijek sjećate olokve čiji ste vrh grickali. Bile su to ove zagrebačke olovke, a ne kineske koje su danas preplavile tržište. To dioničko društvo uništavano je korak po korak, a povod istom moda da je ljudska pohlepa i ćelja da na 60 tisuća četvornih metara niknu luksuzni stanovi i poslovni prostori.

Priča je to viđena bezbroj puta, a pričati će je i radnici koji su poslani na burzu. Vrtimo se poput hrčaka u krug po istom modelu posljednjih 20-tak godina, a za nama ostaju pusti i prazni pogodni koji pričaju tužne životne priče onih čije su vrijedne ruke nekoć stvarale budućnost našega grada, budućnost svoje djece i naše domovine.


Prvomajska, Jedinstvo, Nada Dimić i Vesna, Biserka, NIK, DIOKI, Gorica, TLOS, Rudar, Lim, Polet, Uljara, Naprijed, samo su neki od ugašenih brendova, nekadašnjih industrijskih divova u Zagrebu, u kojem je 80-tih godina prošlog stoljeća u industriji radilo gotovo 140 tisuća radnika, a danas jedva tridesetak.

Na mjestu Šavrića, kojega brojni Purgeri pamte kao diva u proizvodnji namještaja niknuli su trgovački centri, dok se Nada Dimić smještena u centru Zagreba transformirala u neuređeno parkiralište.

Kada je riječ o tekstilnoj industriji metropole gubeći je, ostali smo bez oko deset tisuća radnih mjesta. A sličan scenarij i podjednak broj radnika otišao je u zaborav s Gredeljem i Katranom. Nestala su i radna mjesta u Končaru, Težu i mnogim drugim tvrtkama koje još uvijek opstaju. Dišu poput riba na suhom, i samo je pitanje trenutka kada će i one prestati postojati.

Komentari

loading...
-->