Odlučila je ispričati drugu stranu priče.
Elvira Đurić (20) supruga „Nazi Đure“, razgovarala je s novinarkom portala Anwa te joj je kazala kako joj mobitel zvoni po cijele dane. Od kako se dogodio incident u tramvaju, kada je sad već javnosti poznat Đuro salutirao uz uzvik “Sieg Heil”, znatiželjni novinari zovu njegovu suprugu pokušavajući se dokopati komadića dobre priče.
Elvira je muslimanka iz Zemuna i majka dvogodišnje djevojčice Željke te je odlučila novinarki spomenutog portala ispričati drugu stranu priče o mladiću nad kojim se zadnjih dana zgaraža hrvatska javnost.
Elvirine riječi prenosimo u cjelosti:
Đuro.
Nije monstrum.
Nije zločinac.
Nije idiot.
Nije terorist.
Nije manijak.
Nije luđak.
Znate?
Ne znate. Ja znam.
Ja dišem s njim četiri godine. A vi?
Vi ste pročitali nešto o njemu i vi ste ga osudili?
Jeste li mu vi mjenjali pelene? Jeste li mu vi išli na roditeljske sastanke? Jeste li mu vi plaćali račune? Ups, niste?
Jeste li ga vidjeli nasmijanog?
A jeste mu nekada brisali suze?
A znate čemu te suze?
Ne znate. VI, savršeni bezgrešni ljudi, ne znate.
Znate li da mu nije nadimak “Nazi Đuro”?
Znate li koje su mu boje oči?
I znate li koja mu je najdraža čokolada? NE znate. Jer NE želite da znate!
Znate ono što ste pročitali u novinama. Da je on MONSTRUM. Lažem li?
Znate li vi, veliki katolici, da mu psujete mrtvog oca? Da, dragi moji. Mrtvog oca. Otac mu je poginuo ’92, u Karlovcu. A za što je poginuo? Da se danas VI, veliki vjernici, domoljubi, Hrvati, katolici zgražate nad njegovim sinom?!
“Nazi Đuro” je moj muž.
On je njen otac. Otac naše prekrasne ćerke.
On je osoba koja se probudi u 6h ujutru, poljubi mene i djete i ode da krivi kičmu na građevini, dođe kući popodne, pojede nešto i popije kavu sa mnom, presvuče se i ode na posao Da, OPET ode raditi. A znate li zašto? Zato što NE prima očevu penziju? Zato što radimo i krvavo zarađujemo svaku prokletu lipu ne bi li uspjeli da se izvučemo iz ovrha, platimo račune i othranimo djete. Zato što nam prijeti izbacivanje iz stana i da, sa dvogodišnjom kćerkom, ostanemo na ulici. Jel to znate?!
Da, on ima djete.
I znate koliko ga ona voli? “Do neba”, kako ona kaže.
Pa, recite mi, vi bezgrešni ljudi, hoćemo li ga razapeti zbog pijanog ispada u tramvaju? Hoćemo?!
A hoćemo li ga pohvaliti kada prosjaku na ulici da svoju zadnju kunu iz džepa? Nećemo?!
Da vam odgovorim na pitanja, koja sam ovih dana, eto, pročitala u silnim komentarima na svim ovim odvratnim provlačenjima njegovog imena kroz medije.
Pitate se hoće li sutra izvaditi bombu umesto suzavca? Neće. Ne brinite.
Jer je nema.
Jer nema oružja.
Jer u našem domu živi maloljetno dete, malena dvogodišnja curica kojoj je njen tata sve na svjetu.
Jer tata dođe sa posla noseći slatkiše, a ne bombe.
Kažete “Đuro poziva na mržnju”?! Šta vi, BEZGREŠNI ljudi, radite?! Šta rade vaši komentari “Na Goli otok, u zatvor, u ludnicu, ja bih ga ubio/la, treba ga objesiti….” itd., da se ne prisjećam jer me prolazi jeza čitajući to.
Ne pozivate li vi na nasilje nad njim sa tim komentarima?!
Đuro je, pre svega, jedan običan čovjek, kao i svi vi, “BEZGREŠNI” ljudi. Običan čovjek, muž i otac. Ima svoje vrline i mane.
I ne, nije bio pri sebi dok je to radio. Vraćao se sa proslave prijateljevog rođendana, u alkoholiziranom stanju.
Da, pogriješio je.
NE PRAVDAM GA.
Ali, mene eto zanima, hoćemo li linčovati Đuru zbog jednoga Sieg Heil?! I kako je moguće od suzavca dobiti opekotine po rukama?! Kako je moguće da je vozačici tramvaja u ZATVORENOJ kabini pozlilo od suzavca, ali je ipak uspjela voziti još 5 stanica?
Upalite nekad mozak, a ugasite “crne kutije” u dnevnoj sobi. Možda vam onda bude jasnije.
Da je on “nacist i fašist” kako ga imenujete, da li bi oženio mene?
Do kada će se narod buniti i linčovati malene pijune, dok će fotografije pedofila, koji kao mačem sjeku sve čedno u nečijem djetetu, ostajati zamagljenje i njihova imena skrivena?
Zbog takvih djeca umiru, i njihove se fotografije i imena skrivaju. A zbog ovakvih sa suzavcem, nitko nije umro, a njega se pljuje na sva vrata.
Zapitajte se, kao što se i ja zapitam. Veliki Hrvati, katolici, je li vjerski da javno pozivate na nasilje nad nečijim djetetom, jer i Đuro je, na koncu, ipak nečije djete koje sa sobom nosi prazninu iz ranog djetinjstva. Razmislite, preispitajte svoje grijehe, pa onda druge osudite.
Đuro je predivna osoba. Osoba koja, eto, ima problema.
A vi probleme nemate? Problema sa svim i svačim.
I znate što? Niste vi ti koji rješavate njegove probleme. I ne, niste vi ti koji koji živite njegove probleme.
Zato NE SUDI. Jer NE ZNAŠ tuđi život.
Lako je prepričavati napisano iz novina. A kada biste pričali ono što stvarno znate, kakva bi tišina nastala.
Da više razmišljate, a manje osuđujete glave bi vam bile pune, a usta prazna.
Nažalost, do tada je obrnuto.
