U malom tijelu možda se krije hrvatski Stephen Hawking.
Roditelji petogodišnjeg Šimuna već tri mjeseca prije njegovog rođenja znali su za njegovu dijagnozu koja je glasila, semilobarna holoprozencefalija. Radi se o poremećaju kod kojeg se u najranijim tjednima trudnoće mozak ploda ne razvija pravilno, točnije ne razdvajaju se polutke i ne razvijaju centri u mozgu. Posljedice su teška mentalna retardacija, ozbiljne malformacije lica i još mnoge komplikacije.
“Statistički gledano, šanse su bile 0,0016% da će dočekati prvi rođendan. Zapravo, izrazili su nam sućut”, kazala mama Ivana Majnarić za Dnevnik.hr
Upravo zbog toga sve do prije 6 mjeseci Šimunovi roditelji nisu ni znali za što sve je on sposoban. Upravo prije pola godine dječak je počeo komunicirati, a onda su roditelji shvatili da je sam naučio abecedu i da s njim mogu komunicirati pomoću improvizirane ploče sa slovima.
Fascinantna otkrića
Šimunovi roditelji saznali su da ga zanima svemir, astralne projekcije, bez problema množi i dijeli napamet troznamenkaste brojeve i ima specifičan smisao za humor. Njegov kvocijent inteligencije je 197.
”U meni svašta čuči. Astronaut. To vam je svemirski naut”, to je Šimun. Iako ne priča on zna što želi, glava ulijevo znači “ne”, a udesno “da”, a posljednjih mjeseci komunicira i sličicama.
Prije vrtića je uvijek strka, u 9.30 po njega dolazi kombi koji ga onamo vozi, a svoje prijatelje i tete obožava. Sve ovo njegovi roditelji su mogli samo sanjati.
Njegova majka samo je htjela da je prepozna
Kada su došli sa Šimunom iz rodilišta vjerovali su da je gluh i slijep.
”Ja sam samo molila dragog Boga da pomogne, da me prepozna da sam mu mama, da razumije, da uspostavimo kontakt i da mi dade da upoznam svoje dijete. Da mi dade da ga upoznam prije nego što ostanem bez njega, to mi je bilo jako bitno”, kaže Ivana.
Nikada nije dolazilo u obzira da dignu ruke od svog djeteta, živjeli su dan po dan, a prvo su shvatili da Šimun reagira na glazbu, da se smije i prepoznaje u ogledalu.
”I kad smo mi shvatili za stolom da on prati naloge i da zapravo razumije svakog od nas, poimence zna tko je tko, i da to pamti, tada je zapravo postalo jasno da se razvija u granicama dobi i da razumije što se oko njega događa”, priča Šimunova mama za Dnevnik Nove Tv.
Najviše se veseli Dori
Dora je sada edukacijska rehabilitatorica, a kada je prvi puta upoznala Šimuna bila je samo studentica. Već tri godine traje ovo prijateljstvo, a Dora kaže kako su se brzo skužili, a ona je još brže shvatila a mu u Memoryju ne treba popuštati. I bez toga ju je pobjeđivao.
”Znali bismo igrati Memory od 12 parova skoro sat vremena, to je genijalno, koliko njegova pažnja i memorija izdrži, da dijete od tada četiri godine zna gdje je bila ona slika od prije sat vremena pa je spoji”, ispričala je Dora Vukušić, edukacijska rehabilitatorica.
Pisala je diplomski rad o njemu
Dora je bila fascinirana ovim djetetom koje po liječničkim prognozama nije trebalo doživjeti ni prvi rođendan. Baš ona uvela je sporazumijevanje sličicama koje su označavale pojmove i potrebe, poput “piti”, “jesti”, “mama”, “tata” i slično. Jednog ga je dana pitala i bi li joj mogao pokazati neka slova ili nešto napisati.
”Snimala sam ga za diplomski, nisam znala što će on napisati i mislim… naravno da te i iznenadi i preplave te i osjećaji i sve… Nitko od nas nije znao što se točno u toj glavici skriva”, rekla je Dora.
Šimun, kojeg nitko nije učio abecedu, čitati ni pisati, djijete od samo četiri i pol godine, jasno je napisao što ga zanima i o čemu želi učiti.
”Tutankamon! Mislim, dijete od 4 i pol godine je napisalo da želi znati nešto više o Tutankamonu, i to je bila doslovno druga ili treća riječ koju je napisao”, prisjeća se Dora, koju je, baš kao i njegove roditelje, oduševilo otkriće da Šimun čita i piše.
”Genijalan! Ne znam kako da vam to objasnim”, govori o Šimunu.
Naučio pisati uz stariju sestru Piju
Majka Ivana oduvijek je znala da je Šimun razumije, al nije ni sanjala da je to u ovolikoj mjeri. Njih dvoje su, napokon, nakon četiri i pol godine tišine mogli pričati i pričali su, puna tri dana, zatvoreni u stanu, uz pomoć plastificiranih slova.
Roditelji i Dora vjeruju da je dječak naučio čitati i pisati prateći sestru Piju.
Specifičan smisao za humor
Kako bi lakše kontrolirao tijelo i pisao, nekoliko puta dnevno majka s njim radi Vojta terapiju. To je set vježbi koji uključuje pritisak na refleksne točke i stavljanje u određeni položaj čime se mozak i tijelo aktiviraju na urođene pravilne pokrete.
Vojtna ne boli, ali je neugodna pa se Šimun brinuo da ljudi ne protumače krivo to što njegova majka radi s njm pa je novinare Nove Tv i upozorio.
”Pazi se ako me iznevjeriš’‘, napisao je slovo po slovo i sve nasmijao.
”Ta originalnost, taj njegov smisao za humor i ono gdje on dovede misao, i u kojem pravcu ta njegova misao ide, to me dan-danas oduševljava”, kaže Šimunov tata Franjo Majnarić. Kada ga naljuti, kaže Franjo, za Šimuna prestaje biti tata i postaje “onaj njezin muž”. A već dugo zna da pred njim ne prolazi muljanje.
Pija i Šimun imaju poseban odnos
Njegova sestra Pija kaže da ima najboljeg brata na svijetu.
”Da je pametan! Pamet, pamet, pamet. Ja ne znam ni dijelit’, a on rastura”, kaže Pia.
Kaže i da je to čudno jer druga takva djeca ne znaju ni zbrajati ni pisati, a Šimun baš zna. I to mu toliko dobro ide da mu Pija nekada gura svoje zadatke iz matematike kako bi joj on pokazao rješenje.
Sa Šimunom su se do sada igrali s brojevima do 1000, ali čini se da će nakon “testa”, koji je pred njega stavila novinarka, morali povisiti ljestvicu. Naime, pitali su ga koji je umnožak brojeva 16 i 312. Njegova ruka na ploči je pokazala 4992, broj kojeg malo 5-godišnjaka zna.
Komunikator bi mu olakšao život
Nitko zapravo ne zna kako funkcionira njegov mozak, na svim testovima predviđenima za njegovu dob on postiže superiorne rezultate i ne uklapa se ni u jednu tablicu predviđenu za mjerenje inteligencije kod djece njegove dobi. Stručnjaci tvrde da je Šimunov kvocijent inteligencije nevjerojatnih 197.
”Kažu da to nikad nisu vidjeli, evo govore, ne, u svojoj karijeri – ne”, govori mama Ivana.
A svijet bi zaista bio zakinut kada s ovakvim genijalcem ne bi mogao komunicirati, a za to mu je potreban komunikator. Baš onakav kakvim se služi poznati astrofizičar Stephen Hawking. Na takvom uređaju on bi pisao pokretima očiju.
“Ja šutim, a razumijem svašta”
Riječi su to genijalnog 5-godišnjaka, ali komunikator je nešto što će još morati pričekati jer uz njega u obitelji je još troje djece, žive u podstanarskom stanu i od jedne plaće.
”Skupit’ 140 tisuća kuna za komunikator... Mislim, ne kažem da je nemoguće, ali to je onaj dio gdje je nama to jako teško izvedivo”, kaže Franjo Majnarić, Šimunov tata. Upravo zbog toga uskoro kreće humanitarna akcija kojom se želi Šimunu omogućiti da govori. Ako želite više saznati o tome i o početku akcije to možete napraviti ovdje.
