Suosjećamo s Gabi Novak koju je potres zatekao u bolnici na plućnom odjelu, a sad se vratila u devastirani stan u kojem više nema ni Arsena, samo sjećanja…

Foto: Ivo Ravlic / CROPIX

“Kako sam? Što da vam kažem? Snalazim se u poluuništenom stanu. Imala sam upalu pluća, ležala sam pored soba u kojima su smješteni pacijenti s koronavirusom. Jedva sam se izvukla” rekla je Gabi Novak (83) u velikom intervjuu za Dnevni avaz, prenosi Jutarnji list.

U prvoj ispovijesti nakon što je prije sedam dana izašla iz bolnice, dama i jedna od naših najvećih glazbenih diva iskreno i otvoreno je govorila o svemu što joj se događa i kako proživljava ova teška vremena.

“Jako ružno… Potres me zadesio u bolnici. I, evo, sad sam u svojoj kući. Ne znam gdje bih započela, jer majstori su zauzeti, dimnjaci su se srušili, čekamo što ćemo s grijanjem, kada će se napraviti… Uglavnom sam u jednom jako i rijetko tužnom vremenu. Ne samo ja, nego čitav Zagreb. U izolaciji smo svi. Mislim da se pandemija neće dugo smiriti”, govori Gabi za najtiražniji bosanskohercegovački dnevni list.

Optimizam ipak ne gubi, pa se nada da ćemo, kako kaže, prodisati makar u kolovozu.

“Daj Bože, pa da cijeli planet prodiše”, dodaje.


U više od osam desetljeća svoga života proživjela je mnogo toga, a što god se događalo, borila se i nije se predavala.

“Djeci, koja žive u izobilju, nažalost, bit će teško u životu. A mi, koji smo se borili… Evo, što smo prošli posljednjih 30 godina. Koliko su ginuli zbog ništa. Sve se moglo drugačije. Bez suživota ne ide. Ako te netko uvrijedi i razočara i ubije sve što u tebi postoji, makni se. Kako je moj Arsen napisao: „Čistim svoj život“. To je bio njegov slogan. U životu odbacuješ krive ljude, krivu hranu, krivo podneblje…” govori žena koja je uz Arsena Dedića proživjela veliki dio svog života.

U pandemiji koronavirusa Gabi ipak vidi tračak nade za čovječanstvo.

“Bože dragi, možda će nas ovo ponovo sjediniti. Zajedno prolazimo pakao, čitav svijet”, govori Novak.

Kaže da joj je izgledalo kao da će ljudi izvući pozitivnu pouku kada smo završili sa, kako ga naziva, balkanskim svjetskim ratom.

“Nažalost, baš se nije sve to iskristaliziralo. Dobar dio da, ali još imamo neke ljude koji su međusobno nespojivi. Barem da naša djeca i unuci dožive neki bolji život. Ne možemo jedni bez drugih”, poručuje Novak.

Unatoč svemu, Gabi zvuči pozitivno.

“Pokolebam se, povučem se, isplačem to. Zašutim, uvučem se u neku samoću. Ali, opet čovjek u toj samoći dođe do sebe. Ako znaš iskoristiti samoću, onda u njoj moraš tražiti sebe da vidiš dokle si došao. Samoća nije bijeg, već ti služi da dođeš do vlastite spoznaje. Samoća je čišćenje”, poručuje Novak.

“Svim mojim Sarajlijama i Bosancima želim sve najbolje. Kada smo Radojka Šverko, Tereza Kesovija i ja bile na turneji „Tri dive“ na putu između Zenice i Tuzle, naišli smo na ogromni vrt nasred jedne livade u kojem je prodavano cvijeće. Kupila sam tada jedan jasmin, kao mali grm. Taj jasmin ovdje kod mene u dvorištu usred Zagreba već je veliki grm i kad otvorim prozor, dolazi mi miris. To je divna uspomena na Bosnu”, zaključila je svoj razgovor za Dnevni avaz Gabi Novak.

Komentari

loading...