STUDENTI ILEGALNO PRODAJU SOBE U DOMOVIMA: Cijene naglo rastu, a kontrole izostaju

Facebook

Svake godine krajem kolovoza u studentskima domovima, neposredno poslije objave rezultata za smještaj u studentske domove, kreće ilegalna prodaja soba.


Riječ je o problemu s kojim se Studentski centar u Zagreb suočava već nekoliko godina, najviše iz razloga što nema dovoljno mjesta za sve studente. Ove godine prijavilo se 9719 studenata, a mjesto je dobilo njiih 6925.

Studentske Facebook grupe pune su objava, upita i molbi studenata, a ove godine cijena soba porasla je čak do 7 000 kuna. Prodavači su objasnili da je razlog povećanju cijena obnova domova zbog Europskih sveučilišnih igara, ali i povećanje stanarine u domovima, koja je ovisno o kategoriji narasla 100 do 275 kuna, piše Jutarnji.hr. Naravno, ako jedna osoba uspije prodati sobu za 7 000 kuna, to će potaknuti i druge da povise cijenu i pokušaju.

“Studentske sobe prodavale su se po cijeni od 4000 do 5000 kuna za cijelu godinu, a oko 2 500 kuna po semestru”, rekla nam je studentica Ivana koja je još prošle godine bila u domu na Savi.

Prodaju sobe da bi platili režije u stanovima

Međutim, čak ni rast cijena ne smeta studentima i jedna soba kupi se u roku od deset minuta nakon što ponuda bude objavljena, a potražnja je uglavnom veća od ponude.
No, našlo se i ljudi koji se naljutili zbog veće cijene, komentirajući da “ne plaćaju život u hotelu s pet zvjezdica”, na što su dobili oštar odgovor da “kupuju mjesto u domu jer ga nisu dobili vlastitim trudom i još se žale”. Student koji je prodavao dom od 7 000 kuna isti je, naravno, prodao, unatoč negodovanjima ostalih.

Također, dom se ne može kupiti na rate, naprotiv, od studenata se, kako stoji u objavama u grupama, isplata očekuje u cijelosti i u gotovini, uz 5 750 kuna stanarine za deset mjeseci života u studentskoj sobici. No studenti koji dobijuu dom, odaberu prodati ga kako bi pokrili troškove režija u stanu.

FOTO: Facebook
FOTO: Facebook

Stan ili studentski dom?

Iako je život u domu, barem što se tiče financijskog dijela, puno pogodniji, nekim ljudima stan je ipak preporod i ne bi dom prodavali niti ga kupovali.

U stanu je preporod. Ja sam doslovno mrzila život u domu. Mrzila sam to što nisam imala privatnosti, ne možeš se ponašati slobodno. Ako si na katu gdje dijeliš kupaonu i wc s ostalima na katu, nailaziš na odvratne stvari u wc-u i kupaonici. Ne možeš učiti na glas. Jednostavno nemaš prostor za sebe. Mislim da je dom za ekstrovertirane i osobe sklone novim iskustvima. Sebe ne smatram introvertiranom osobom, ali svejedno mi život u domu nije bio ugodan. Nemaš prostor i vrijeme za sebe, nemaš privatnost”, rekla nam je studentica Ivana.

No, s druge strane ima i onih koji ne bi mijenjali dom za stan i ovdje uživaju.

“Pa, ovako, meni je dom super jer je stalno neki šušur. Makar se i ne događalo ništa, oko mene je čudo ljudi, pa imam osjećaj da je nešto. A i imam dovoljno komfora, Šara mi je bila super, Cvjetno mi je sad još bolje jer mi je soba velika i imam svoju kupaonicu. A i sve skupa je jeftinije”, opisala nam je svoje iskustvo studentica Iva. Nadodala je da bi joj stan bio dobra opcija jedino radi više privatnosti i zato što ne želi više dijeliti kupaonu s tri sobe, a i kao velikom gurmanu, nedostaje joj eksperimentiranje u kuhinji, koje je u domovima svedeno na minimum. Za Cvjetno je imala riječi hvale, dok bi, u slučaju da je dobila standardni paviljon na Savi, radije otišla na stan.

Kontrola u domovima

Većina studenata odgovorila nam je da u domovima “kontrole nema” i velikoj većini nije nikad došla, a i ako dođe – lako se izvući.

No, naša čitateljica podijelila je s nama drugačije iskustvo. Iako čitateljici kontrola osobno nikad nije došla, iste sreće nije bila njezina prijateljica koja je bila ‘ilegalka’. Njoj je, naime, kontrola došla dva puta, od čega je jednom uspjela pobjeći, a drugi put su je uhvatili.

www.flickr.com
www.flickr.com

Cura je izbačena, a brave su promijenili isti dan, nisu joj dali ni priliku da pokupiti stvari, tako da se trebala dogovoriti s drugom curom u sobi da se vrati po njih. Vjerujem da kontrola uvijek ide na prijave jer je inače nikad nema”, objasnila nam je studentica Ivana.

Također, dom se ne može kupiti na rate, naprotiv, od studenata se, kako stoji u objavama u grupi, isplata očekuje u cijelosti i u gotovini, uz 5 750 kuna stanarine za deset mjeseci života u studentskoj sobici. No studenti koji dobiju dom odaberu prodati ga kako bi pokrili troškove režija u stanu.

Nove sobe “samo ako imaš vezu”

Neki domovi u Zagrebu ne mogu se nazvati domovima, naprotiv, student Zoran ispričao nam je svoje iskustvo kada je prije nekoliko godina studirao u Zagrebu i živio u Učeničkom domu graditeljskih struka, poznatijem kao Učenički dom Novi Zagreb, a nazvao ga je “ruglom od zgrade” u kojem ima više studenata nego učenika.

“To je zapravo kompleks od 4 zgrade, službeno učenički dom, a zapravo je jedna zgrada učenički, u drugoj su bili muški studenti, u trećoj studentice, a četvrta se obnavljala i većina nas jadnika nadala se da bismo se mogli preseliti u tu novouređenu zgradu, ali, naravno, u nju se moglo samo ako imaš dobru vezu”, prisjetio se.

Osvrnuo se i na loše stanje zgrada u kojima žive učenici i studenti.

“Dakle, nisam ni siguran ako uopće to mjesto možemo nazvati domom, a još manje čuti valjan razlog zašto bi netko “na crno“ kupio mjesto u tamo. Istina,u taj dom se ulazi preko veze, a za produljenje, odnosno nastavak boravka u domu, čak ne trebaš redovito davati predmete na faksu, nije bitan ni tvoj socijalan status, a zapravo ni sama dob.

U domovima sve, samo ne studenti

“Prva susjeda, odnosno docimerica mi je bila pedesetogodišnjakinja sa tridesetogodišnjom kćerkom, s druge strane propali boksač od 150 kg, također u ranim tridesetima… mogao bih nabrajati do jutra i pričati o čudnim ljudima i još čudnijim razlozima zašto su oni tu. Same sobe su bile oronule, sa namještajem starim kojih 30-40 godina (u našoj sobi sam pronašao inicijale urezane u krevet i pored toga 1984. godinu),vjerojatno iz neke vojarne ili nekog prihvatilišta za azilante”, rekao je naš sugovornik.

Upravitelj doma je donekle uvodio red

“Šalu na stranu, dom je poslužio svrsi i dakako, samo najjači opstaju, a opstanak u domu znači izvršavanje fakultetskih obaveza, a ne čim duži staž u tom ruglu od zgrade. Kontrole, naravno, nije bilo, možda tu i tamo pokoji beskućnik željan našeg wc-a ili tople vode. Upravitelj doma bio je manje-više jedini privid neke vlasti i autonomije u tom domu. Znao bi nas zvati na razgovore, zabranjujući nam da pušimo u svojim četverokrevetnim sobama u kojima nas je neko vrijeme bilo i petero, dok je istovremeno ispuhivao dim od cigarete u prostoriji za sastanke u kojoj je znak zabranjeno pušenje”, kaže Zoran.


Komentari