Pitanje je kakav je utjecaj na svijest mladih ljudi koji već od prvog dana znaju da će biti zamijenjeni čim im istekne ugovor?
Zakon o poticanju zapošljavanja donesen je 2012. godine, kada su polaznici stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (SOR) primali novčanu naknadu od svega 1600 kn. Do 2017. godine SOR je prošao kroz niz promijena te je konačno naknada porasla na 2620 kn. Bez obzira na blage pomake unutar same mjere, stručno osposobljavanje još uvijek je izvor nezadovoljstva mladih.
Trenutno je na stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje otvoreno oko 360 radnih mjesta za stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa. Iako se ova brojka nekima ne čini velika, ovakvi se oglasi često pojavljuju te je stručno jedina ‘slamka spasa’ za osobe mlađe od 30 godina. Unatoč tome, SOR je stvorio negativan trend kojim mladi nakon stručnog osposobljavanja često ostaju bez posla.
Problem stručnog osposobljavnja
Nedovoljno se o iskustvima stručnog osposobljavanja može čitati na društvenim mrežama, stoga se veliki broj mladih po ovom pitanju obraća ostalim kolegama putem foruma gdje mogu ostati anonimni.
Jedan od njih navodi kako olakšice koje se nude poslodavcima, bilo u javnom ili privatnom sektoru, potiču isključivo raspisivanje natječaja za „stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa.
‘Kao ishod takve politike, poslodavci više ne raspisuju natječaje za zapošljavanje klasičnih pripravnika te je osobama starijim od 30 godina života, trenutnim zakonskim rješenjem, nakon završenog studija ili prekvalifikacije onemogućen pristup tržištu rada.‘
Osim problema sa mladima iznad 29 godina, kojima prijeti prelazak u skupinu trajno nezaposlenih osoba, veliki problem je samo iskorištavanje SOR-a kao besplatne radne snage.
‘Meni su otvoreno rekli da će nakon što mi završi godina dana, uzeti novu osobu preko SOR-a. Imam još nekoliko mjeseci za odraditi i iz tog razloga sve teže pronalazim motivaciju da se trudim i radim onako kako je to bilo u početku….’
‘…Stručnog osposobljavanja u pravom smislu nema, a što reći kad ti poslodavac i otvoreno kaže da nećeš nastaviti raditi. Zaključak je da se od početka nije niti potrudio me stručno osposobiti. Niti mu je to bila namjera. Trebam li spominjati da sam ja 4 generacija “SOR-ovaca” kod mog sadašnjeg poslodavca ?‘ dodao je.
‘Najgore mi je bilo raditi zadnja 2 mjeseca kada sam ulazila u zgradu a ispred ureda gdje radim, stoji 20 kandidata za razgovor za stručno osposobljavanje za moje radno mjesto. Ja sam 5. generacija stručnog osposobljavanja kod svog poslodavca, s tim da sam ja bila sama jer im nisu odobrili više polaznika. Samo iskustvo s poslodavcem nije bilo neugodno, moj šef me htio zadržati ali u javnom sektoru imaju ‘veto’ na zapošljavanje, pa tako iz godine u godinu dolaze novi ljudi‘
‘Još jedna od negativnih stvari ovakvog Stručnog osposobljavanja jest i stvaranje još većih poremećaja na tržištu rada. Koliko SOR već traje? Šest ili sedam godina? Ova mjera stvara hrpu “stručno osposobljenih” ljudi, mnogi od njih sa položenim stručnim ispitima, proizvodi se masa takvih ljudi a tržište rada je zasićeno istima. A iz godine u godinu se otvara jedno te isto radno mjesto i tako u nedogled. Začarani krug.‘
Osim negativnih komentara na račun SOR-a neki od forumaša istaknuli su njegovu pozitivnu stranu.
‘Ljudi nakon završenog fakulteta nemaju blage veze o poslu i u većini slučajeva je od njih u početku veća šteta nego korist. Upravo zato i postoji SOR da bi poslodavac naučio radnika raditi i osposobio ga za rad, a da mu se ujedno olakša da ne mora pored svega ostalog još imati i teret troškova plaće. To naravno podrazumjeva da taj poslodavac i zaposli kasnije osposobljenog radnika na neodređeno.
Ideš na fakultet da bi uložio u sebe u svoje znanje i normalno je da ne dobivaš plaću zato što ideš na fakultet. Isto tako ideš na SOR da bi uložio u sebe i da bi se naučio raditi, pa da bi kasnije bio sposoban raditi za dobru plaću. S time da te ovdje pored toga što netko ulaže znanje u tebe, još dobiješ i plaću.’
Obrazovanje i tržište rada u disbalansu
Kao današnji najveći problem navodi se upravo razlika između ponude i potražnje. Upisne kvote uglavnom su iz godinu u godinu iste, dok se tržište zasićuje sa sve većim brojem mladih istih znanja i vještina. U takvom se stanju teško izdvojiti od ostalih kolega s fakulteta. Problematika SOR-a sa sobom dovodi u pitanje hrvatski obrazovni sustav, koji je sve manje prilagođen tržištima rada, stoga mladi nakon završenog fakulteta često ostaju izgubljeni u sasvim novim okruženjima.
Iako je sama ideja SOR-a pozitivna, trebao je niz godina da se spriječi iskorištavanje mjere koja omogućava besplatnu radnu snagu privatnom i javnom sektoru. Tako je primjerice nedavno ograničeno korištenje ove mjere državnim službama i uprava, te iste ne smiju zapošljavati više od 10% polaznika SOR-a u odnosu na ukupan broj zaposlenih. U privatnom sektoru, potiče se zadržavanje mladih kroz niz mjera.
Dio mladih koji je prošao kroz mjere Aktivne politike zapošljavanja mladih, dugo je tražio posao nakon završetka SOR-a, dok je dio njih uspio pronaći posao negdje drugdje a samo je mali dio njih zadržan na mjestu za koje je osposobljen.
Kako dalje?
Bez obzira ima li pozitivno ili negativno iskustvo sa stručnim osposobljavanjem, o ovoj se temi nedovoljno diskutira. Na stranu sama plaća koja je više simbolična za nekoga s VSS, pitanje je kakav je utjecaj na svijest mladih ljudi koji već od prvog dana znaju da će biti zamijenjeni čim im istekne ugovor? Koliko stvarno SOR osposobljava mlade za rad u struci a koliko ih koristi za tehnikalije?
Mnogi će se složiti da je SOR potrebno ukinuti kako bi se olakšao pristup tržištu rada upravo onima koji su prošli kroz isti. S druge strane ova mjera od velike je pomoći malim i srednjim poduzetncima koji tek pokreću svoj posao te im je potreban određen broj radnika. Iako medalja ima dvije strane, ponekad je potrebno pogledati i vrpcu koja je drži.
