Stanarima Hećimovićeve ulice u zagrebačkim Srednjacima očito je dosta smrada koji se širi iz kanti za biootpad, a koji komunalne službe prerijetko odnose. Stoga su početkom tjedna započeli akciju kojom pozivaju sugrađane na bojkotiranje odvojenog prikupljanja i dolaganja biootpada. Obavijest o tome ubrzo se proširila društvenim mrežama i dobila podršku drugih kvartova.
“Kada je sparno, ne smijemo otvoriti prozore jer nam smrad odmah ulazi u stan. Neki od susjeda čak kažu da smrad dolazi i do osmog kata, no problem su i vrećice koje smo dobili za odlaganje biootpada. One se već nakon tri dana raspadnu i smrde u stanu. Tako da ne znam što je gore – da mi smrde na balkonu ili u kontejneru ispred zgrade”, rekla je Natalija Vranješa, jedna od inicijatorica bojkota za Jutarnji list.
Vranješa kaže da se neugodan miris iz spremnika širi cijelo ljeto, kao i tekućina koja može prenositi razne zaraze. Ona se pod užarenim suncem još i zapekla u beton i postala trajni izvor smrada.
“Obratili smo se Mjesnom odboru i Uredu gradonačelnika, gdje smo dobili automatski odgovor da su im sandučići puni te da ne mogu zaprimiti upit. Okrenuli smo se onda Čistoći i Holdingu, no oni su samo prebacivali odgovornost s jedne institucije na drugu. Nismo se samo žalili na spremnike za biootpad, nego i na prljave ulice jer je zadnji put vozilo za pranje bilo prije pola godine. No, ništa nije riješeno”, objasnila je neuspjele pokušaje Vranešina susjeda Valerija Kanđera, koja je s njom sastavila obavijest.
Nakon upornog nedjelovanja gradskih službi, nije im preostalo ništa nego pozvati sugrađane na bojkot. Vraneša ističe da se ne protivi samoj ideji recikliranja jer već godinama na balkonu razdvaja papir i plastiku te se veselila i razdvajanju biootpada, no ne na ovaj način.
“Ako mi bacamo biootpad u spremnik koji je identičan kao i onaj za plastiku, samo druge boje, onda taj biootpad mora smrdjeti jer ostane tjedan dana na suncu. Prema tome, ti kontejneri trebaju biti napravljeni od nekog antibakterijskog materijala i moraju se redoviti prati jer ovako nema smisla. Jednostavno se nešto mora promijeniti”, kaže Vraneša.
Valerija Kanđera tvrdi da ona živi na višim katovima pa njoj smrada ni ne predstavlja toliki problem, no budući da se radi o zdravstvenom problemu, bojkotira iz solidarnosti prema susjedima s nižih katova.
Kao rješenje problema predlažu videonadzor kako bi se moglo kazniti one koji nepropisno odvajaju otpad, ali i postavljanje podzemnih spremnika koji su jedini prihvatljiv način za odlaganje biootpada.
“Sada se u Zagrebu stalno priča o zagrebačkom Manhattanu, iako bi nam prvi problem trebao biti otpad i u njegovo rješavanje treba usmjeriti sve raspoložive resurse. Tek kada se taj problem riješi, možemo razmišljati dalje”, zaključuje Kanđera.
