Društvenim mrežama proširila se fotografija dječaka koji sjedi uz cestu plačući. Fotografija je nastala u Brlošcima, u BiH, a uslikao ju je Selmir Šljivić i napisao kako je dječak prodavao kupine koje su mu stariji dječaci ukrali, piše Večernji.
Došli su do njega, probali kupine, a potom ih uzeli i pobjegli. Dječak je kupine prodavao jer mu je otac nezaposlen, a majka bolesna. “Koje smo dno dostigli kao društvo da su djeca primorana raditi, da ne budu zaštićeni i još da im otimamo i to malo rada i zarade”, napisao je Šljivić na Facebooku.
Pomogao mu je koliko je mogao, a u komentarima ispod objave javio se velik broj ljudi koji žele pomoći dječaku i njegovoj obitelji. Dio ih planira otići kupiti kupine kod dječaka, a dio prikuplja sredstva koje će direktno odnijeti obitelji koja se našla u teškoj situaciji.
“Vraćao sam se sa službenog puta, bio sam u Kladnju i potresen nekim dogodovštinama koje se inače dešavaju nisam vozio brzo kroz područje Kladnja i tada sam ugledao plavokosog dječaka. Vidio sam da dijete plače. Lijevom ručicom je pokrio uplakane oči, a u desnoj je držao kantice sa kupinama. Glava mu je bila pognuta. Ruke su mu se tresle. Ja sam nastavio voziti jer tu nisam mogao da stanem, nema mjesta za skretanje. Nastavio sam voziti još nekih 500 metara gdje sam se okrenuo i vratio nazad do dječaka. Prišao sam mu, dječak je jecao. Rekao sam mu da se ne brine, da mu neću nauditi. Upitao sam ga zašto plače, a on je rekao da su mu neki dječaci ukrali kupine”, rekao je Selmir Šljivić za avaz.ba.
Inače, Selmir je direktor poduzeća Eko-Se iz Živinica.
Prizor na koji je naletio na cesti je za njega bio izrazito emtoivan, a smatra kako bi bio i za svakog dobrog čovjeka.
I sam Šljivić je otac dvojice sinova, zato se nije premišljao o tome da pomogne uplakanom dječaku.
“Ja imam dva sina. Po automatizmu sam u taj prizor i na to mjesto stavio svoje dvoje djece, kako bi se oni ponašali. Pitao sam ga kako se zove. Mislim da je rekao Zuhdija, nisam siguran. Pitao sam ga koliko koštaju te kupine, a rekao je 10 KM. Dao sam mu deset maraka i zamolio sam ga da prestane plakati, zatim sam izvadio još pet maraka i dao mu. Dječak mi je ponudio kupine, rekao sam mu da ja to ne želim, samo želim da on više ne plače. Onda sam se sjetio da u autu imam još neki sok i keks, dao sam mu i to”, dodaje Šljivić.
Dječak mu je rekao i kako njegovog oca zovu Bekrija, da mu je majka bolesna i stalno kod raznih doktora te da ih je u kući, uz majku i oca, četvero djece.
“Otišao sam nekih 500 metara i slikao sam ga jer želim da prodrmam učmalost ovdje i taj bezobzirni neosjećaj za slabe i ugrožene, a posebno za djecu. Objavio sam to što sam objavio misleći da će samo moji prijatelji na Facebooku to vidjeti, međutim ovakve reakcije su me pozitivno iznenadile”, zaključio je Šljivić te dodao kako prizor samog i uplakanog dječaka nikad neće zaboraviti.
Rekao je i kako još uvijek nije uspio stupiti u kontakt s dječakovom obitelji jer ima puno poslovnih obaveza, no u sljedećih par dana planira otići kod njih i ponuditi im pomoć.
Sretan je jer je priča ovoliko odjeknula u javnosti i pozitivno je iznenađen brojem ljudi koji su se javili sa željom da pomognu.
