Krešimir Vargašević na biciklu je stajao na Rudeškoj cesti, pred križanjem te ulice sa Zagrebačkom kada je jedan automobil prošao kroz križanje tijekom crvenog svjetla na semaforu, slijedeći drugi koji je prošao kroz žuto.
”Ja krečem iza njih i odlazim ravno,a oni desno prema Črnomercu,civilna Škoda(mislim,jer susjed kasnije veli Ford) klasik.Zatim ta Škoda skreće polukružno prema meni i vozač mi pokazuje iz auta značku i da stanem,ja stajem i velim,pa ljudi prošli ste kroz crveno i samo sam vas upozorio na to.Oni,njih dva istrčavaju iz auta,u civilu,krim policajci,iz postaje Črnomerac,i odmah me bez trunke takta napadaju da sam ja prošo kroz crveno(ko biciklom prolazi kroz crveno?),ja inzistiram da nisam,oni se deru da jesam,ja da nisam,oni traže osobnu,ja velim da nemam i pokažem kuću gdje živim,30 metara od događaja,prva kuća na raskrižju.”, kaže Vargašević u svojoj objavi na društvenim mrežama.
“Rekli su mi da uđem auto, na silu, bez objašnjenja, bahato i odrješito. Ja sam im rekao: ‘Ljudi, nećete me valjda hapsiti jer sam vas upozorio da ste krenuli na crveno. I to zbog osobne 30 metara od kuće?’ Ponovili su bahato da ulazim u auto, na što sam im ja rekao da ne mogu ostaviti bicikl od 2500 kuna krvavo zarađen i da me ne mogu privoditi zbog osobne i zbog toga što sam podignuo ruku. Na to su rekli: ‘Počinjemo postupanje.’ Tad kreću na mene rukama, silom me hapsiti. Uhvatili su me za rever i počeli divljački vući. Ja se ne dam, pružam pasivan otpor i vičem da me nemaju pravo tako privoditi, a oni me stišću i zavrću mi ruke na ulici”, priča Krešimir Vargašević.
Ističe kako je uhićenje bilo u potpunosti brutalno te nije bilo potrebe za njime.
“Na podu su mi lomili ruke. Stavili su mi lisice kao zadnjem kriminalcu. Zapomagao sam, vikao upomoć, a njih to ni najmanje nije smetalo. Silom su me naglavačke pokušavali ubaciti u auto. Ja sam im govorio da imam naočale, da mi mogu oko tako iskopati. Suvozačevo sjedalo je bilo skroz povučeno unazad pa nisam ni mogao tako ući. Cijelo je to vrijeme u auto bio muškarac prema kojem su imali nekakvo postupanje. Derem se i pružam pasivan otpor, a sve to gleda barem 30 auta i barem isto toliko susjeda i slučajnih prolaznika. Ja sam zapomagao i molio za pomoć, ali ovi nisu odustajali. Na kraju su me ipak na normalan način ubacili u auto, nakon što sam se uspio oduprijeti, da to ne naprave naglavačke. Onda su tog drugog čovjeka premjestili naprijed i na kraju je on bio bez lisica, a ja s lisicama na stražnjem sjedalu. U autu sam im pokušao objasniti da mi je bicikl ostao na pola ulice i da će ga netko ukrasti”, piše dalje.
“Jedina moja provokacija je bila što sam ih, dok su me vozili u postaju, pitao je l’ im to iskaznica HDZ-a daje za pravo da tako hapse ljude po cesti bez razloga”, rekao je.
U postaji su ga držali četiri i pol sata, i to bez vode i hrane, sve do 13:30. Tamo priča dobiva novi zaplet.
“Vidjeli su da su pogriješili, oni su u postaji htjeli da se dogovorimo. Krim-policajac, taj inspektor koji je sve inicirao, ne znam mu ime, odveo me na razgovor. Bio je uznemiren. Rekao sam mu da je to prekomjerno postupanje i nezakonito lišavanje slobode bez ikakvog razloga. Nakon što sam rekao da ću dati sve u medije, on mi je rekao točno ovako: ‘Možda sam ja stvarno kriv, ali ti nisi trebao tako dizati ruke’. Predložio mi je da ja odustanem od medija, a da će on pisati neki bez veze optužni prijedlog i onda na sudu za 2, 3 mjeseca reći da se ne sjeća što je bilo i nikome ništa. Ja sam mu odgovorio da neću odustati, da to mora izaći u medije zbog javnosti i drugih građana. “, objašnjava.
“Cijelo to vrijeme nisu mi dali da nazovem suprugu i djecu, da ne brinu. Oko 14 sati me odvoze policajci na Prekršajni sud u Novom Zagrebu pred sutkinju, gdje sam čekao još oko sat i 15 minuta da ona završi prethodni predmet. Sutkinja mi je pročitala za što me terete i ostajem šokiran. Dakle, optužuju me da nisam imao osobnu i za ometanje javnog reda i mira te osobito drsko ponašanje prema policijskim službenicima. A osobito drski su bili oni i prekoračili su debelo svoje ovlasti, a da ne govorimo o nesrazmjeru postupanja s onim što se dogodilo i onime što je to prouzročilo. Bio sam šokiran jer sam slušao gomilu lažnih optužbi da sam ih vrijeđao, što nije istina, jedino što sam ih pitao omogućuje li im iskaznica HDZ-a takvo postupanje i da će saznati mediji. Sutkinja me pustila uz obrazloženje da sam bio uhapšen i da me mogla zadržati, ali da smatra da nema potrebe i da me pušta na slobodu”, završava svoju priču Vargašević.
