ŠOKANTNA ISPOVIJEST DJELATNIKA ZA NAPLATU POTRAŽIVANJA Nagovarali smo ljude čiji je dug otišao u zastaru na uplatu! Zastara bi prestala, a dug skočio

foto:pexels

Pomalo je nevjerojatno da ni jedna institucija ne zna koliko je tvrtki registrirano za naplatu i otkup dugova. Oni su preuzeli 31 milijardu kuna duga, što je u razini jedne oveće banke, ali kontrole nema, a samo su procjene da u Hrvatskoj postoji 20-ak tvrtki koje naplaćuju dugove. Njih osam, među kojima su one najveće, posluju unutar svoje udruge HUAN.

Lani je Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja (HUAN) potpisala sporazum s udrugom Blokirani, kojim se znatno više uređuje sama naplata. Primjerice, dogovoreno je da se ljudi neće više pretjerano uznemiravati, da će tvrtke nuditi reprogram, otpise kamata, pa i dijela glavnice, te da će ovrha biti tek krajnji korak kako bi se izbjegle zastare, a sve će se probati rješavati nagodbama. Takvo nešto je bilo do tada nezamislivo.

Uz to od 2018. godine i usvajanja Opće uredbe o zaštiti podataka neke stvari su se dodatno promijenile. Jer sad je mogućnost zvanja ograničena. Primjerice, ako je telefon prijavljen na nekog člana obitelji, a dužnik je na toj adresi, više ne mogu zvati na taj telefon, piše Večernji.

Jedan bivši djelatnik takve agencije za naplatu potraživajna, za 24 sta odlučio je otkriti šokantne detalje. Zapravo nisu toliko šokantni zbog toga jer znamo kako i na koji način posluju, ali je zastrašujuće koliko su ljudi uspjeli ‘navući’ na svoju priču, svjedočio je bivši djelatnik.

“Najteže mi je bilo s ljudima čiji su dugovi otišli u zastaru. Mi to nismo dužni spomenuti iako smo znali, nego smo ga nagovarali da uplati barem nešto sitno, barem 50 kuna. Ako čovjek nije znao da se može pozvati na zastaru i napravio je neku sitnu uplatu, time je priznao cijeli dug, koji je išao i do nekoliko desetaka tisuća kuna. Zastara je tom uplatom prestala. Osjećao sam se užasno”, ispričao je sugovornik 24sata koji je radio za jednu od niza tvrtki za naplatu potraživanja koje posluju u Republici Hrvatskoj.


Dugove su prodavali i telekomi, ali koliko i po kojoj cijeni – nikad nigdje nije objavljeno, jer se sve smatra poslovnom tajnom.

“Moji poslodavci su znali da su u sivoj zoni, ali to su itekako koristili. Mi nismo smjeli reći dužniku po kojoj cijeni je njegov dug otkupljen jer je to poslovna tajna. Ali ona je bila toliko mala da najčešče i jedna ili dvije rate za koje nagovorimo dužnika da plati pokrivaju cijenu po kojoj smo mi kupili dug. Međutim, formalno i knjigovodstveno tim uplatama dužnik je pokrio samo kamate i on se iz duga nije mogao izvući. Mi smo zvali nakon prvih uplata i tražili da barem malo poveća uplate te mu govorili da je tek platio kamate. To je bilo knjigovodstveno točno, ali nije odgovaralo stvarnosti. Sve sljedeće uplate su bile naša zarada jer mi nikakve kamate nismo morali platiti banki ili telekomu”, objašnjava za 24sata trikove za zaradu agencija i tvrtki za naplatu dugova taj bivši zaposlenik. Radili su puno toga i što ne smiju, primjerice zvali susjede ili rodbinu, sve kako bi naplatili što više duga. Zarade su na kraju bile milijunske.  Nadalje, objašnjava i kako su zvali ljude koji su naslijedili dug. I oni su se mogli odreći po zakonu tog dugovanja, pa onda ne bi morali platiti ni lipe, ali njih se zvalo i reklo im se da moraju platiti. Što je uglavnom i prolazilo.

Komentari

loading...