Duško Ljuština poznat je kao jedan od najbližih suradnika pokojnog gradonačelnika Milana Bandića. U intervju za Večernji otkrio što njemu znači dugogodišnje poznanstvo s najdugovječnijim gradonačelnikom.
“Mnogi me ljudi pitaju što sam ja to dužan Bandiću. Odgovarao sam im uvijek isto: ja sam se ubio u Kerempuhu, polomio se na Univerzijadi, izgarao u CeKaDe-u, ja sam svoj život posvetio Zagrebu i istinski sam ga zavolio i onda su došli novi dečki i rekli: Van, doviđenja, idi kući, go home! I onda mi je Milan Bandić vratio Zagreb: predložio me za zamjenika pročelnika Gradskog ureda za kulturu, a 2005. za člana Poglavarstva za obrazovanje, kulturu i sport s 2,2 milijarde kuna proračuna i kakav bih ja bio čovjek kada bi sada rekao da ga se odričem”, objasnio je Ljuština te dodao da je s Bandićem prošao mnogo toga.
Ispričao je i kako je obiteljsku tragediju pobijedio tako što je radio više od 16 sati, a nikada neće zaboraviti kada ga je Bandić predložio za ostanak u kazalištu i to što mu nije smetalo što ima “pogrešnu boju očiju”, kaže.
Osvrnuo se i na iznenadnu smrt Bandića u veljači ove godine. Kaže da je na prvi mah mislio da se radi o grešci, a vijest mu je teško pala.
“I mene su smrti tako izudarale da na neki način postajem, teško je to formulirati- preosjetljiv. Ako su se na ikome smrti iživljavale, onda sam to ja, pa me i cijela ta priča s Milanom ozbiljno shrvala. Osobito kad sam vidio što su sve ljudi izgovorili i napisali nakon njegove smrti. To pristojan svijet ne radi”, zaključio je Ljuština.
