Puna tri desetljeća surađivao je s Milanom Bandićem, a od toga su dvadeset zajedno vladali Zagrebom. Slavko Kojić bio je jedan od najbližih suradnika bivšeg gradonačelnika i jedan od ključnih ljudi za najosjetljiviji resor – financije. Danas je upravo on na čelu stranke koju je Bandić osnovao iz Remetinca prije sedam godina, po razilaženju s SDP-om i nicanju raznih afera, nazvavši je po sebi i ‘delanju’ – Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti.
Iako već umirovljenik (71), ovaj hrvatski branitelj i ekonomist po struci spremno se prihvatio spašavanja stranačke infrastrukture. Razgovor smo vodili u četvrtak, u stranačkim prostorijama u Praškoj, gdje smo ga zatekli u radnoj atmosferi, usred koordinacije sa Skupštinarima koji su sudjelovali na redovnoj sjednici. U intervjuu za portal Zagreb.info Slavko Kojić govori o prvoj godini bez Bandića, što bi drukčije učinio, planovima za stranku, Tomaševićevoj upravi, žičari…
S Milanom Bandićem surađivali ste 30 godina. Kakva je za vas osobno bila prva godina bez njega?
Da. Protekla je, eto, već godina dana. Obilježena mnogim događajima: ispraćajem gradonačelnika Bandića na posljednji počinak, lokalnim izborima, gubitkom vlasti a sve u uvjetima pandemije i nesposobnosti odgovornih da odgovore izazovima obnove. Bila su tu, naravno, kao logična posljedica izbornih rezultata i stranačka preslagivanja, koja su Bogu hvala, okončana uspješnom konsolidacijom na izbornoj skupštini Stranke u prosincu 2021.
U ta tri desetljeća sigurno je bilo trenutaka kada se niste u svemu slagali, koji su to trenuci bili?
Naravno, bili su rijetki, ali ih je bilo. Jedan takav svakako je bio 2006./2007. u vrijeme osnivanja Zagrebačkog holdinga d.o.o., prijenosom poslovnih udjela 22 trgovačkog društva u vlasništvu Grada Zagreba. Zastupao sam a i danas zastupam tezu da holding čine trgovačka društva koja su statusno pravno povezana tako da jedno društvo (društvo majka) drži većinu udjela u drugim društvima (društvima kćerima), pa mu to omogućuje da odlučujuće utječe na upravljanje tim društvima. To je jedino ispravno, funkcionalno i organizacijski. Ovo što imamo još je uvijek nesuvisla improvizacija. Besmislena mješavina raznorodnih poslovnih cjelina organiziranih u tzv. podružnice. U tom smislu, važno je napomenuti, da i Zakon o trgovačkim društvima ne propisuje osnivanje podružnice u sjedištu trgovačkog društva.

Što biste danas drukčije učinili kad je u pitanju suradnja s Bandićem, da možete vratiti vrijeme?
Uf, uf…, teško je to reći. Bio je političar s vrlo jasnim vizijama koje je uspijevao provoditi na dobrobit većine građana. Tome najbolje svjedoči činjenica da je na izborima pobijedio 6 puta, dobivši povjerenje većine građana koji su izašli na izbore, u 20 godina. Lako je 6 puta pasti, ali popeti se, malo teže. S druge strane, ja sam ekonomist kome su sudbinu obilježile financije, što po prirodi stvari, u donošenju odluka, zahtijeva veći oprez. Rekao bih da je to bila dobitna kombinacija.
Dakle, zašto bih išta mijenjao. Pa bili smo uspješni. Brojni su projekti koje smo zajedno s kolegama u gradskoj upravi, trgovačkim društvima i ustanovama realizirali.
Dopustite mi da podsjetim na neke: Radnička cesta; Domovinski most; Pročistač otpadnih voda; Sanacija odlagališta otpada Jakuševac; Niskopodni tramvaji – 140 kom.; Niskopodni autobusi – 250 kom.; Tramvajska okretišta: Dubec, Prečko, Črnomerec; Žičara Sljeme; Glazbena akademija; Muzej suvremene umjetnosti; Arena; Bundek; Snježna kraljica; Bazeni: Svetice, Utrine, Novi Jelkovec, Iver; Stambena naselja: Novi Jelkovec, Špansko-Oranice, Podbrežje; Novih: vrtića – 45, osnovnih škola – 21, srednjih škola – 5; Dograđenih: vrtića – 12, osnovnih škola – 21, srednjih škola – 5; Nove školske sportske dvorane – 25; Besplatni udžbenici; Domovi za starije i nemoćne: Maksimir, Dubrava, Markuševac, Laščina; Bolnice: Vrapče, Sveti Ivan, Sveti Duh; Hitna pomoć; Kupljeni kompleksi: Zagrepčanka, Gredelj, Paromlin, Badel; Floraart; Socijalna politika; Demografska politika; Međunarodni odnosi; Zagovaranje i razvoj multinacionalnosti, multikonfesionalnosti i multikulturalnosti; Obnova spomen područja Jasenovac; itd., itd…
Osobno sam najponosniji po uspješnom suprotstavljanju nepravednom pokušaju Ministarstva financija Republike Hrvatske u prisvajanju gotovo 615 milijuna kuna sredstava gradskog proračuna, namijenjenih osnovnim i srednjim školama, zdravstvu, socijalnim ustanovama i vatrogastvu Grada Zagreba, na pet sudskih razina!
Nasljednik ste Milana Bandića na čelu stranke BM 365. Kako ocjenjujete stanje u stranci godinu dana nakon njegove smrti?
Političke stranke, kao skupine ljudi koji se udružuju radi cjelovitog nastupa u društvu, biraju svoje čelnike od kojih se očekuje intoniranje programskih ciljeva pa samim time stranke postaju njihova emanacija. Taj proces, dakako, prisutan je i u našoj stranci. Milanovom smrću nastala je praznina koju smo uspjeli privremeno sanirati, u čemu posebna zasluga pripada Jeleni Pavičić Vukičević koja je preuzela rukovođenje kako gradskom upravom tako i Strankom te je tu etapu uspješno odradila.
Daljnji razvoj događaja definirali su, potom, izborni rezultati. Ljetno razdoblje smo ostavili za opservacije na temu „što i kako dalje“, da bismo se na jesen konsolidirali: održali izborne skupštine na svim organizacijskim razinama, izabrali nova rukovodstva i nastavili provođenjem naših stranačkih aktivnosti i veličanjem ideje rada i solidarnosti 365 dana u godini.
Stranka je sada konsolidirana, zna se „tko kosi a tko vodu nosi“. Uostalom, to se već uočava u značajno većem angažmanu naših zastupnica i zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.
Iako u poznijim godinama, prihvatio sam izazov da kao dugogodišnji najbliži suradnik pokojnog predsjednika Bandića stanem na čelo Stranke i pomognem svojim stručno političkim iskustvom i vještinama.
U prosincu ste izabrali novo vodstvo stranke. Tko su nove snage na koje računate i kakve konkretne planove s njima imate? Što pripremate u Skupštini Grada Zagreba?
Uz mene, koji uz predsjedničke zasad obavljam i poslove poslovnog direktora, novi članovi vodstva Stranke su: Nenad Predovan, prof., predsjednik Glavnog odbora, Jadranko Baturić, dipl. ing., predsjednik Gradske organizacije Grada Zagreba, Mira Božić, prof., predsjednica Gradskog odbora Gradske organizacije Grada Zagreba, Zvonko Kunić, dipl. oec., predsjednik Županijske organizacije Zagrebačke Županije, Nebojša Bulka, mag. iur., glavni tajnik i Andrej Baturić, mag. polit., univ. spec., organizacijski tajnik. Dakle, spoj iskustva, struke i mladosti.
Moja agenda je uvođenje filozofije političkog marketinga u politički proces te integriranje mladih i njihova obuka. To se vidi i iz činjenice da sam kao predsjednik odbio postati zastupnikom u Gradskoj skupštini, već sam, sukladno odluci stranačkih tijela, delegirao Luciju Topolovec, najmlađu zastupnicu u povijesti koja svojim nastupima to i opravdava.
Politički planovi će biti prezentirani tijelima Stranke 28. ožujka 2022., na dan njezina osnutka a potom i zainteresiranoj javnosti.
Zastupnici Stranke u Gradskoj skupštini Grada Zagreba su: Nenad Predovan, prof., predsjednik Kluba, prof. dr. sc. Gordana Rusak, dipl. ing., mr. Višnja Fortuna, Marijan Tomurad, dipl. krim. i Lucija Topolovec, studentica prava. Tri žene i dva muškarca!
U Skupštini smo i do sada a posebno nakon posljednje dvije sjednice, ostavili značajnu vidljivost i dojam da su naše zastupnice i zastupnici predani rješavanju vitalnih problema Grada Zagreba. Tako će biti i na dalje, više i snažnije!

Izjavili ste kako Titu ne biste dali trg, a da je Bandić zaslužio makar ulicu, ako ne i trg. Čime je to po vašem mišljenju Bandić zaslužio ulicu?
Da. Ja sam antifašist. Član sam Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske. Otac mi je bio sudionik NOB-a od 1941. kao i djed s majčine strane koji je dizao je ustanak u Bosanskoj krajini i bio šef partizanske bolnice. Moj background je partizanski i antifašistički. Odlazim svake godine polagati vijenac na Dotrščinu, u Brezovicu, Jasenovac…
Osim u Istri, zanemariv je broj očuvanih spomenika ili naziva ulica i trgova po antifašistima i nitko nije rezao vene kad se to micalo. Ali sad su se ti salonski antifašisti našli cviliti nad Titovim imenom.
Da, Tito je vodio antifašistički pokret, ali nakon Drugog svjetskog rata zapovjedno je odgovoran za masovna ubojstva a među tim žrtvama bio je i pradjed moje kćeri.
Nametnuo je svoju svjetonazorsku koncepciju uređenja društva, koje je propalo, i to u krvi. On je bio i heroj i zločinac. No, ako je netko bio zločinac nakon herojstva, ne možemo ga slaviti.
Krajnja je besmislica Bandića stavljati u kontekst sa Titom. Mislim da tu polemiku ne treba ni pokretati.
No, kad me pitate čime je to, po mojem mišljenju, Bandić zaslužio ulicu, za početak ću vas uputiti na brojne projekte nabrojane i u ovom interviewu. Ako to nije dovoljan razlog da bi se zaslužila ulica, ako ne i trg, onda ja doista ne znam koji bi trebao biti?
Tko je odgovoran što Milan Bandić još nema nadgrobni spomenik i kakva se poruka time šalje?
Nemjerljiva je sramota za Grad Zagreb da je grob pokojnog gradonačelnika Milana Bandića, koji je 20 godina bio na čelu glavnog grada (u 6 mandata) i nakon punih godinu dana od njegove smrti bez nadgrobnog spomenika.
Na njemu se nalazi samo drveni križ s imenom i prezimenom te datumom rođenja i smrti?!
Gradonačelnik zaslužuje da mu se mjesto posljednjeg počinka obilježi na primjeren način.
Iako je praksa da se grobnice prenose na obitelj to niti nakon gotovo godinu dana nije učinjeno. Grobno mjesto Milana Bandića dodijeljeno je na korištenje Gradu Zagrebu!? Zašto – ne zna se? Kad će biti preneseno na obitelj – ne zna se?
Skicu spomen obilježja navodno je, nedugo nakon smrti gradonačelnika Milana Bandića, napravio arhitekt Marijan Hržić, ali do projektiranja nije došlo.

Kako je uopće došlo do situacije da se Bandića pokopa mimo propisa?
Nije mi poznato da je pokopan mimo propisa.
Jeste li u kontaktu s Bandićevom udovicom i znate li u kakvim uvjetima živi, s obzirom na to da se ranije žalila kako s mirovinom jedva pokrije režije?
S Milanom sam dugo godina doista bio prijatelj a kako je poznato i poslovno smo surađivali. Ne znam zašto, ali obiteljska druženja nismo prakticirali. Gospođu poznajem, ali ništa više od toga. Nisu mi poznate njene poteškoće s pokrivanjem režija. Vjerujem da će s obitelji pronaći odgovarajuće rješenje.
Jeste li očekivali odbacivanje prijava protiv Price, Redžepija i Ivanovića u slučaju istrage o Bandićevoj smrti?
Bizarna budalaština u kojoj je netko na tuđoj muci pokušao doći do svojih pet minuta slave. Koliko ljudi toliko ćudi.
Ne samo u ovo slučaju, nego i u mnogim drugim tzv. aferama tvrdio sam da su besmislice, poput navodne utaje poreza i prireza u tzv. aferi “Agram“ od 15 mil. kn, zatim štete za proračun u aferi “Štandovi“ od 308 tis. kn, ovrsi proračuna zbog nemara DORH-a od 21 mil. kn (umjesto 2.100,00 kn), pokušaj otimanja Ministarstva financija sredstava za decentralizirane funkcije od 615 mil. kn… I, ujeo vuk magare. E, to je naša stvarnost.
Kako komentirate način na koji je nova uprava Holdinga krenula u otkaze? Je li istina da je među zaposlenicima veliki strah i zašto je tome tako?
Šlampavo. Sindikati su ovdje apsolutno u pravu. Dobit će i ovu bitku. Ne može se kuća graditi od krova. Prvo se kopaju temelji, a to su u ovom slučaju nova organizacija rada i sistematizacija poslova i radnih zadataka, kojih nema. Ne postoje dokumenti koji objektivno i nedvojbeno ukazuju gdje je nastao višak ili manjak broja izvršitelja.
Organizacija rada i sistematizacija poslova i radnih zadataka ne može se planirati bez temeljitih spoznaja o radnim procesima. U tim procesima moraju sudjelovati i niže rukovodne strukture koje poznaju te procese, a taj postupak iziskuje dosta vremena i znanja. A novoj upravi, pod pritiskom vlasnika, lošeg poslovnog okruženja i javnosti, očito se žuri manifestirati svoje možebitne sposobnosti.
Ne ide to tako. Samo se muhe love na brzinu. Bojim se, bit će posljedica.
Naravno da opisana improvizacija kod zaposlenika izaziva nelagodu i strah koji u konačnici rezultiraju smanjenom motivacijom za rad.
Šire se i svakojake glasine. Tako na primjer, kako su iz uprave društva upitali majku, koja je zaposlena u jednoj podružnici, da izabere želi li da otkaz dobije ona ili njen sin zaposlen u drugoj podružnici. Bizarno. I dalje ne vjerujem da je to istina.

Kakav je stil upravljanja Gradom Tomaševića i njegovog tima u odnosu na Bandićev?
Nezgodno mi je komparirati upravljanje Tomaševića u odnosu na Bandića. Bio sam dio Bandićeva tima dok Tomaševića poznajem samo kao aktivistu i ne baš pristojnog gradskog zastupnika, pa o njegovom stilu mogu suditi samo po dojmovima koji mogu biti subjektivni.
Čini mi se da je Bandić bio za javnost otvoreniji i nije branio čelnicima upravnih tijela javno istupati po pitanjima iz resora kojima su na čelu, već ih je na to i poticao.
Isto tako mi se čini da je Tomašević prenaglašeno nepovjerljiv pa time možda i nesvjesno usporava poslovne procese.
Bandić je bio uključiv, a zaštitnički se odnosio i prema oponentima dok mi se Tomašević čini revanšist i politički isključiv.
Bandić je cijenio privatnu inicijativu dok Tomašević od nje zazire i bježi, što je i inače obilježje zelenih inicijativa u svijetu. Na koncu, te zelene inicijative, ipak angažiraju privatnike koji nude kvalitetnija i jeftinija rješenja.
Kako ocjenjujete dosadašnji rad gradonačelnika Tomaševića i nove gradske uprave?
Problemi upravljanja Gradom mogli bi se svesti na: financije (pri čemu država poreznom politikom kontrolira cca 75% prihoda), gospodarenje otpadom, obnovu nakon potresa, javni gradski prijevoz i promet te upravljane trgovačkim društvima.
Da bi se upravljalo nužno je raspolagati upravnim kapacitetima koje čine najmanje tri komponente: vizija razvoja, kadrovi i financije. Sadašnja garnitura deficitarna je u sve tri komponente pa improvizacijama i demagogijom pokušava stvoriti dojam sposobnosti i dobrih namjera. A vrijeme neumoljivo otkucava. Građani i mediji to još ne vide ali vidjet će i osjetit uskoro.
Nazvao sam ih dezorijentiranim diletantima a čitam da ih je i njihov raniji pristaša i simpatizer, mladi dr. sc. Vuk Vuković, upravo okvalificirao nekompetentnima.
Summa summarum, obilježava ih: populizam, manipulacije i laži, netransparentnost i politički revanšizam. Pa, rekao bih i sektaštvo.
Jeste li se već provozali žičarom i što bi trebalo učiniti da ona postane isplativa?
Iako nisam bio pozvan, došao sam na otvaranje. Radoznalo. Pa ipak je i to na neki način projekt u čijoj sam realizaciji participirao. Stajao sam sa strane s građanima i gledao skromni prigodni program. Lijepo je bilo.
Što se troškova tiče, rekao bih da nitko nikada nije niti planirao da žičara bude profitabilna. U našim okolnostima to je naprosto nemoguće. U petak sam bio na skijanju u Tarvisiu i platio kartu 40 EUR, dakle 300,00 kn. Proračun ZET-a je nešto viši od milijardu kuna. Iz Gradskog proračuna pokriva se 80% ili nešto više od 800 milijuna kuna dok se nešto više od 200 milijuna kuna naplati prodajom karata. Ista će sudbina, kao opće gradsko dobro, pratiti i žičaru.














