Sesvećanka Mirjana Okun 29. listopada krenula je pješke prema Vukovaru. Na svom hrabrom putu, kojim želi odati počast braniteljima i vukovarskoj žrtvi, kojem su jedine prepreke fizička kondicija i vremenski uvjeti, nažalost nakratko je na put stao – auto.
Tijekom razgovora za Zagreb.info, Mirjana se kratko sklonila od kiše ispod autobusne stanice, pa nam je prepričala kako se nezgoda dogodila.
“To je bilo na izlasku iz Kutine, negdje oko Petrokemije. Išla sam lijevom stranom ceste, a auto koji me udario, desnom gumom je vozio po bijeloj crti, pa me zbog nepažnje udario po štapu za hodanje, zbog čega sam pala”, ispričala nam je hrabra Mirjana. No, drami tu nije kraj, kako navodi “vozač čak nije stao da mi pomogne, već je otišao, a institucije to tretiraju kao bijeg s mjesta nesreće”.
Na svu sreću, sreća prati hrabre, pa Mirjanu jedino boli noga koja je stradala u padu zbog siline udarca.
Odlučno prema cilju
Sreća se ukazala i kada joj je stao jedan auto, prepričava nam Mirjana. “Sven, jedan mladi dečko, mi je stao i pitao me treba li mi pomoć, kako je bila noć, naravno da mi je trebala pomoć, pa sam ga zamolila da me ostavi na najbližoj benzinskoj. Ali on to nije htio ni čuti, pa me odbacio skroz do Novske gdje me dočekao prijatelj. Tamo sam poslikala ozljede, za policijsku evidenciju i uzela dan odmora da mi splasne nateknuta noga.”
Pitali smo je i je li otišla u bolnicu, što bi bio logičan potez nakon što te auto doslovno sruši s ceste. Mirjana na to odgovara smijanjem i kaže da u bolnicu otišla nije. Pomalo iznenađeno pitali smo je zašto, a ona sad već u svom stilu odgovara da se bojala da će je vratiti u Zagreb! Pričajmo, o posvećenosti cilju!
Inače, Mirjana je na svoj put prema Vukovaru krenula kako bi odala počast hrabrim braniteljima, poginulima i živima, ususret Danu sjećanja na žrtve Domovinskog rata, Vukovara i Škabrnje. Potaknuta je, priča nam, osjećajem zahvalnosti koji ima prema braniteljima i dragovoljcima rata, a koji su, kaže nepravedno zaboravljeni.
Da se ne zaboravi
Mirjana je i sama supruga branitelja, ima velik broj prijatelja koji su branitelji, a i članovi njene obitelji sudjelovali su u ratu, pa im tako želi odati počast, ali i pokazati zahvalnost.
“Branitelji su na margini, mjesečno ih od 35-50 umre zbog raznih bolesti, a koje svoje izvore imaju u ratu, djeca ne uče o povijesti kako bi trebala, ne znaju tko je Blago Zadro ili Jean-Michel Nicolier.”
I tako, dok smo mi iz zagrebačke redakcije pričali s Mirjanom Okun iz Sesveta, negdje u daljini začula se truba auta. Smije se Mirjana i kaže, “upravo mi maše čovjek i pita treba li mi prijevoz”, kaže mu da ne treba hvala, da pješači.
“Eto to su naši ljudi, oni me bodre putem, imam domaćina u svakom gradu, veseli me taj put, tako da je i ova nezgoda polovina jedne kapljice u moru dobrih i pozitivnih ljudi koji mi pružaju podršku i daju pomoć.”
Mirjani je plan do srijede ujutro biti u Bogdanovcima kako bi do poslijepodneva stigla do Vukovara i tako završila svoj put zahvalnosti i odala počast svim braniteljima.
