SEKSUALNI MOBING NA POSLU TRAJAO JE MJESECIMA: ‘Odjednom se stvorio “on” i zaključao izlazna vrata i spustio rolete…’

pixabay.com

U današnje vrijeme mladi se većinom zapošljavaju u privatnim firmama. Iako je mnogo poslodavaca koji cijene svoje radnike i prema njima se ponašaju sa poštovanjem, postoje i oni koji ih maltretiraju, štoviše, vrše razne vrste mobinga nad njima. U ovom slučaju, osvrnut ćemo se na zastrašujuću priču koju nam je ispričala jedna djevojka nad kojom je sad već bivši šef svakodnevno vršio seksualni mobing.

“Sjećam se, bio je to predivan dan, jedno divno jutro kada me gospodin ugodna glasa nazvao i ponudio mi posao u jednoj maloj privatnoj firmi. Kako posla nije bilo nigdje na vidiku, ovo mi se učinilo kao idealna prilika”, prisjeća se Andrea svog prvog radnog dana.

“Odmah sam pristala na ponudu i već isti dan došla na razgovor za posao koji je trajao svega pet minuta i gdje sam odmah i započela svoj prvi radni dan.

”Moj bivši šef doimao se kao divna osoba koji nebi ni mrava zgazio. No, već isto poslijepodne iz njegovih usta počele su izlaziti vrlo neumijesne i pomalo proste riječi. Pokušala sam se ne osvrtati na to i raditi svoj posao što je bolje moguće, pritom misleći “ma to se meni samo čini, sigurno sam ga krivo shvatila”, nastavlja djevojka svoju priču.

“Idući dan kada sam došla na posao pozvao me u svoju kancelariju i počeo jednostavno “gutati” očima. Rekao mi je “zavrti se da te vidim iz svih kuteva, jer ove ti hlače tako divno stoje”. Naravno, pošto se nisam “zavrtila” kako je htio, njegov mili smješak pretvorio se u zločestu grimasu popračenu riječima “danas ostaješ sama sat vremena duže na poslu”. I dalje se nisam na to osvrtala, otišla sam na svoje radno mjesto i šutke započela svoj radni dan”, sad već vidno potresena Andrea nastavlja svoje grozno iskustvo.

Iako se čini kako su ovakva strašna iskustva česta pojava samo u igranim filmovima, nastranih šefova ima više nego što možete zamisliti. Mnoge osobe, posebice ženske osobe nad kojima je vršen seksualni mobing zadrže takve strahote za sebe. Iako je od tada prošlo pune dvije godine, naša sugovornica ipak nam je odlučila otvoriti dušu i nastaviti sa ovom potresnom pričom.

Nazvao me g*vnom kada sam odlučila dati otkaz…

“Idućih par mjeseci situacija se nekako smirila, vjerojatno zato jer je njegov sin tih mjeseci radio s nama. No, nakon par mjeseci opet smo ostali sami s tim bolesnikom. U to vrijeme bilo je zaposleno šest djevojaka i jedan mladić. Traume su počele iznova, ali ovoga puta mnogo jače. Sjećam se kako sam došla na svoje radno mjesto, upalila kompjuter i počela izvršavati ono što mi je zadano. Nisam ni primijetila, kada mi se, slobodno mogu reći, stari perverznjak prišuljao iza leđa i počeo mi dahtati za vrat i na uho ispuštajući perverzne uzdahe. U tom trenu nisam mogla izustiti ni riječ. Instinktivno sam skočila sa stolca i potrčala van sva prestrašena i u nevjerici. Jednostavno sam pokupila svoje stvari i odjurila doma glavom bez obzira ne misleći hoću li dobiti otkaz ili ne.”

“Nakon par dana opet sam došla na posao, ali tada sam sve rekla kolegici koja je radila samnom. Nije mogla vjerovati svojim ušima. Situacija se smirila. Sa šefom tih dana nisam progovorila ni riječi. Sve do jednog ljetnog četvrtka…. Smjena nam je završavala u 16h i sve moje kolegice već su otišle kući. Taman sam se digla kako bih i ja krenula, no odjednom se stvorio “on” i zaključao izlazna vrata i spustio rolete”, rekla nam je Andrea.

“Nikamo ti još ne ideš”, rekao je onim odvartnim promuklim glasom, “dok sam ja u šoku i nevjerici gledala kako stoji na sada već zamraćenim vratima”. “Hoćemo noćas na kavu? Gdje bi željela ići? Neko fino lijepo mjesto? Ne mora nitko znati, samo ja i ti… jer neću te pustiti doma dok mi ne kažeš “da”.”

[box type=”info” align=”” class=”” width=””]Vidno bijesan što raskidam svaku suradnju s njim, nasilno me prislonio na zid i ogradio rukama kako ne bih mogla nikuda pobjeći. Imala sam osjećaj da sam u najgoroj noćnoj mori. Počeo me dirati po nozi ponovno mi dahčući na uho “Jako si mi draga, molim te ostani bit ću dobar. Nema veze što sam ja toliko star, kao da netko mora znati.[/box]

“Odgurnula sam ga dok mi se počeo približavati i rekla kako ću zvati policiju ukoliko mi isti tren ne otvori vrata. Pogledao me najružnijim pogledom koji sam do tada mogla zamisliti i prijetećim glasom maknuo se sa vrata koja sam sama morala otključati. To je bila kap koja je prelila čašu. Kako više nisam htijela nogom kročiti u tu firmu poslala sam mu e-mail da više ne želim raditi. Bio je užasno ljut i počeo me preko maila vrijeđati nazivajući me “govnom”. Nakon nekog vremena ponovo mi se javio kako bi se ispričao. Naravno, ispriku nisam prihvatila, ali prihvatila sam prijedlog da ga više nikad ne vidim već da zadnjih par mjeseci taj posao radim od doma.”

“Nakon odrađenih par mjeseci od doma, došla sam u firmu na pet minuta kako bi s njim raskinula ugovor. Iako se nisam potpuno oporavila, mislila sam u sebi “u redu još tih pet minuta i strava je gotova”. No, tu je drama tek počela. Vidno bijesan što raskidam svaku suradnju s njim, nasilno me prislonio na zid i ogradio rukama kako ne bih mogla nikuda pobjeći. Imala sam osjećaj da sam u najgoroj noćnoj mori. Počeo me dirati po nozi ponovno mi dahčući na uho “Jako si mi draga, molim te ostani bit ću dobar. Nema veze što sam ja toliko star, kao da netko mora znati.”

“U tom trenu u meni se probudila zvijer koju do tada u sebi nisam spoznala. Odgurnula sam ga najjače što sam mogla dok sam se tresla ko’ list na grani. Nisam mogla vjerovati da se takva strahota događa baš meni. U tom trenu bila sam spremna direktno ići na policiju, no, opet, također sam bila svjesna kako protiv njega nemam dokaza osim moje riječi i riječi ponekih kolegica koje su vidjele kakav je samnom, ali su se pravile kao da ništa ne vide. Od tog trenutka 2013. do dana današnjeg, više ga nikada nisam vidjela“, završava svoju tužnu priču Andrea.

Ovakve i slične traume koje prožive žrtve seksualnog mobinga na poslu nose to iskustvo dugo u sebi. Najčešće o tome nikome ne pričaju, a i kada pričaju često ih se ne shvaća ozbiljno. Pogotovo ih ne doživljavaju institucije koje bi se za ovakve događaje najviše trebale interesirati…


Komentari