Kao javna ličnost velikog utjecaja koristi svoju ‘moć’ napadajući događaj koji oživljava stare običaje.
Čini se da saborskom zastupniku Ivanu Pernaru ništa nije po volji. Umjesto da promišlja o konstruktivnim kritikama i radu na poboljšanju društva, odlučio je kao novopečeni vegetarijanac napasti kulturnu gastro manifestaciju ‘Kaj su jeli naši stari’.
Kao javna ličnost velikog utjecaja koristi svoju ‘moć’ napadajući događaj koji oživljava stare običaje i našu Zagrebačku županiju. Proglasio je organizatore jednoumnicima koji nemaju sluha za njegov novi stil života. Naravno, nije problem u tome što je vegetarijanac, već u samoj činjenici da očekuje da ‘naši stari’ i cijelo društvo razmišlja poput njega, jede poput njega, koristi javni prijevoz poput njega i tako dalje.
Također, nitko mu isti grah nije niti naplatio niti ga molio da dođe jesti raskomadano meso u grahu. Svoju poziciju iskoristio je kao anti-reklamu navodeći kako ‘definitivno više neće doći na to’. S obzirom na to da se toliko silno bori za maloga čovjeka, čini se da mu ‘mali ljudi’ izvan Zagreba ne znače apsolutno ništa jer je njihov rad, trud i želju za buđenjem lokalne proizvodnje popljuvao poput besplatnog graha.
Ipak, primijetili su to i njegovi pratitelji na Facebooku jer bez obzira na to što tko jede, nije ljudski gaziti nešto što vam se nudi besplatno i predstavlja povijesnu baštinu. Prikupio je mnogo negativnih komentara te čak izgubio simpatije dosadašnjih fanova.
Mnogima nije jasno kako netko može gledati toliko negativno na sve što se oko njega događa. Postavlja se i pitanje, hoće li saborski zastupnik Ivan Pernar ikada biti zadovoljan? Jedan od njegovih pratitelja uputio mu je onu poslovicu ‘naših starih’: ‘Poklonjenom konju se ne gleda u zube’. Naš saborski zastupnik čini se ipak broji svaki zub svemu što mu se nađe na putu.
Sam naziv manifestacije govori ‘Kaj su jeli naši stari’, što mu je ukazala jedna od Facebook pratiteljica. Nismo sigurni je li dotični svjestan značenja tih riječi ili samo ima potrebu paušalno iznositi ljutite statuse kojima bi pokazao svoju veliku ‘brigu’ za društvo. Umjesto toga stvara negativnu sliku o osobama koje su odlučile ne jesti meso, a pri tom vrijeđa rad Vrbovčana i njihove turističke zajednice.
Ova manifestacija puno je šira slika od one koju vidi Ivan Pernar. Važna je za mjesto Vrbovec, za održavanje kulturne baštine te povezivanje poljoprivrednika s njihovim potrošačima. Ipak, sve je to za osobu koja bi trebala štititi malog čovjeka i brinuti se za interese građana, apsolutno nevažno dok se ne radi o njemu samom. Svojim je statusom pokazao kako ne promišlja unaprijed, već poput malog djeteta reagira ‘plakanjem i bacanjem po podu’.
Kao javna osoba, ostavlja sliku da je u redu stalno plakati nad ‘zlom sudbinom’, da je u redu omalovažavati tuđi rad i da je pozitivan pristup nešto što je u Hrvatskoj apsolutno zabranjeno. A ako se jednom iz njegovih usta prevali nešto pozitivno, a da nije hvalospjev sebi samome, tada će na vrbi roditi grožđe kako bi ‘naši stari’ rekli.
