U sjeni velikog uspjeha kojeg je prošlog ljeta s hrvatskom nogometnom reprezentacijom napravio njegov otac Zlatko Dalić, svoj posao direktora NK Varaždin obavlja njegov sin Toni. Ne voli se mlađi Dalić previše medijski eksponirati, mada obavlja jednu važnu funkciju u lokalnom nogometnom klubu koji bi, ako se neke stvari poslože, već od ljeta mogao zaigrati u elitnom društvu hrvatskog nogometa.
“Ide nam vrlo dobro ove sezone, nadam se da ćemo uspjeti ući u Prvu HNL. Lani smo bili blizu, ali možda je i dobro što nismo ušli tada jer smo dobili vrijeme da uredimo klub koji je zadnjih godina bio devastiran. Svatko tko je nešto vrijedio, otišao je”, rekao je Toni Dalić na početku svog razgovora za Večernji list.
“Nogomet je nedostajao Varaždinu. Prije tri i pol godine, kada je Varaždin bio u trećoj ligi, na tribinama nije bilo 50 ljudi. Tada se dogodio investicijski preokret. Politika je da dovodimo igrače koje je taj klub izgradio kao igrače, poput Jerteca, Benka, Kresingera… Ideja je bila senzibilizirati javnost da se publika vrati. Najlakše nam je bilo preko menadžerskih agencija dovesti strance, no ništa ne bismo dobili. Ljudi u Varaždinu žele gledati lokalne dečke.”
Imate li financijsku konstrukciju za dugoročnu stabilnost kluba?
“Varaždin stoji odlično. Prošla godina nam je pokrivena, kao i ova. Imamo 44 čovjeka na plaći. Treba nam oko 350 tisuća kuna mjesečno samo za hladni pogon i borbu za vrh. Ti troškovi će u Prvoj HNL biti veći. Nadamo se da će nam tada biti lakše bude li grad shvatio što donosi ta priča.
Imao je i Toni Dalić svoju nogometnu karijeru.
“Kada sam bio u osnovnoj školi, otac me doslovce potjerao iz Varteksa. Rekao mi je: ”Sine, nisi ti za to. Primi se škole i informatike, nije za svakoga nogomet…” Igrao sam lijevo krilo, no talenta nisam imao. Te očeve rečenice bile su za mene šok. On je tada bio sportski direktor kluba. U novinama je tada izišao tekst s naslovom: ”I svoga sina potjerao sam iz Varteksa”. Meni se srušio svijet. Kasnije sam tajno, da tata ne zna, trenirao u lokalnom niželigašu. Govorio sam mu da se idem s prijateljima igrati na livadi, a išao sam na utakmice. Kada sam došao na fakultet u Zagreb, prestao sam sanjati o nogometnoj karijeri. Tada sam počeo raditi i za Microsoft, a potom i za Acer. Danas sam svjestan da mi je napravio najveću uslugu. Našao sam se u ovom poslu koji radim.”
Dalić kaže da je nogometnom Varaždinu i pokojnom Anđelku Herjavcu mnogo dužan…
“Taj klub i grad omogućili su mojoj obitelji da ovako živimo.”Da nije bilo pokojnoga gospodina Herjavca, ne bi bilo ni takve karijere mog oca, jer mu je tada, kao “strancu” u Varaždinu, dao mjesto sportskog direktora. Na kraju, ne bi bilo ni mog oca s reprezentacijom na SP-u. Otac mi je rekao da radim dok se on ne vrati u Varaždin. Nije mu u planu da bude trener do 70. ili 80. godine. Još nekoliko godina, dok ne ostvari trenerske ambicije. Želi imati nešto kada se vrati, uživati među svojim ljudima u svom gradu. Tako je počela priča.”
