Pariz je oduvijek bio grad ljubavi.
“Sanjala sam još davnih dana kada sam nosila epitet solo igračice kako će me upravo u taj grad odvesti moj budući,a ja ću baš kao u filmovima,onako skroz patetično i filmski pod svijetlima Pariza reći “DA,PRISTAJEM!” Prije mjesec dana rekao mi je kako me vodi u Pariz. Da,sve je preočito,ali ja se pravim glupa jer eto…vidim koliko je uzbuđen i koliko se zapravo dobro snalazi u tom svom nesnalaženju. Pokušava ispipati kakva je točno moja vizija prosidbe, ima li mjesto u Parizu koje posebno želim posjetiti…
Na sekundu ga uopće ne slušam nego promatram tog naizgled grubog i neosvojivog čovjeka kako se hrva s jednim pojmom Pariza i onime što on znači zapravo za svaku ženu, jedan muškarac naočigled se predaje ljubavi i nema ništa ljepše od promatranja tog predanja kroz sitne mimike i geste koje se uporno trudi sakriti. Mislim si, toliko te volim da bi ti najradije skočila u zagrljaj, obgrlila te i rukama i nogama, izljubila i – zaprosila. Ali puštam ga da nastavi biti u ovoj slatkoj muci, na kraju krajeva tako vidim da nisam pogriješila kada sam rekla:“Ovaj je moj i Božji!”
Tragedija je pogodila Pariz. Suze mi naviru na oči…čitam kako su zaljubljeni jedni drugima umirali na rukama. Ležim na jastuku i gledam ga kako spava…I ne dopuštam to putovanje u Pariz. Ne želim da se izgubimo. Neka Pariz pričeka.
Probudio se i rekao mi da sam u snu plakala.Nisam dvojila ni sekunde i k’o iz topa sam ispalila da Pariz može pričekati i da odgodi to putovanje. Crn, mrk, uvijek pomalo oštar na jeziku odgovori: “Srce,Pariz je Grad Ljubavi.Ljubav je Pariz,Pariz je Ljubav.Kao i svaki grad na svijetu.J*beš sve,Ljubav nije podložna našim kalkulacijama, dušo već sada naš Zagreb može postati taj Pariz kojeg se sada toliko bojiš. To i je njihov plan-ubiti Ljubav!”.
Gledam ga u čudu i prasnem u smijeh.
“Dušo gotova si, postao sam j*beni papučar”, reagirao je smijehom na moje ruganje koje mi je bilo najdraže i najljepše ruganje u životu – znala sam da u svakom frajeru leži “papak” samo je pitanje koliko živaca imaš (ili želje) za to isčupati van u dozi koja je prihvatljiva i podnošljiva.
Odabrali smo odlazak u Pariz. Idemo s mirom, a Ljubav o kojoj je govorio odradit će svoje samo ako, naravno, dovoljno jako u to vjeruješ.”
