Montažna crkva u Čučerju na Božić postaje mala katedrala. Svečano misno slavlje u 10 sati predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U propovijedi je govorio o važnosti djece, pandemiji i obnovi nakon potresa. Cijelu propovijed pročitajte u nastavku.
Evanđelje ove mise suočava nas s pitanjima ljudskoga života
“Draga djeco, draga braćo i sestre, danas nam se rodio Krist. To na Božić Crkva nagoviješta sebi i cijelome svijetu. To je navještaj radosti, odjek i nastavak one radosti koju je anđeo Gospodnji nagovijesti pastirima u Betlehemu. Evo, javljam vam veliku nagovijest i veliku radost za sav narod. Danas vam se u gradu Davidovu, rodio Krist Gospodin.
Radosnom navještaju o Kristovom rođenju, Crkva nadodaje poziv. Dođite i poklonite mu se. Dođite, poziv je da se pokrenemo. Da srce usmjerimo u dijete koje leži u jaslicama. Taj poziv je upućen svima, bez razlike, nama ovdje okupljenima i onima koji nisu danas mogli biti s nama, ali su u duhu s nama. I onima koji su daleko, a čak i onima koji misle da ne vjeruju u Boga. Poklonite se Bogu, koji je zbog nas i našega spasenja, postao čovjekom. To je najdublji poziv i poklon Bogu je izvorno, pravo i najtemeljitije slavljenje Božića.
Što znači klanjati se djetetu u jaslama? Braćo i sestre, to znači obnoviti vjeru u Boga, nazočnom u djetetu rođenom od Djevice Marije. Isus, sin Marije, koji je začet u njezinom krilu i koja ga je devet mjeseci pod srcem nosila i u Betlehemu rodila, sin je vječnoga oca, koji je postao čovjek da bi bio s nama i za nas. Emanuel, Bog s nama! To je milosni događaj koji se dogodio u punini vremena, a Ivan ga u proslavu današnjeg evanđelja opisuje riječima: “I riječ djelom postade i nastani se među nama i ostaje s nama”.
Evanđelje ove božićne mise suočava nas s pitanjima ljudskoga života. Naime, u početku bijaše riječ, u početku bijaše smisao. Grčki pojam pojam “logas”, kojeg prevodim s riječ, ne izražava samo komunikacijski čin govorenja već misao koju odvikujemo i oblikujemo u riječ i govor.
Ako se zaustavimo na etimologiji te riječi, otkrit ćemo vezu između između imenice logos i glagola koji se prevodi sa “skupiti, okupiti”. Svaka naša riječ, svaka naša riječ, skup je mnoštva misli i osjećaja kojima razum daje jedinstveni smisao. Ako o svemu tome dublje razmišljamo, polučit ćemo da trajno pokušavamo nešto skupiti, iskustva i osjećaje koji su ponekad suprotni.
U početku je bio smisao, nestvoreni smisao, koji je od Boga i koji Bog. U početku bijaše riječ i ona bijaše od Boga i riječ bijaše Bog. Sve je po njoj postalo, sve je postalo po tom smislu. On sve prati poput sjene i ostaje u svemiru. Ništa bez njega ne može opstati.
Čovjek je često u napasti
Kad podrhtavamo, pod udarcima života, moramo se vratiti na njegove početke i pronaći smisao koji nije u našim rukama i to morao jednostavno prihvatiti. Smisao je poput života malog djeteta, ne stvara ga se, već ga se prihvaća. Nije to riječ o pukom razmišljanje, već o životu. Bog je svoj vlastiti život darovao svijetu i čovjeku. Zato, u početku bijaše dar, u početku je postojala želja da se život proširi na sve. Čovjek je često u napasti da polaže pravo na apsolutiziranje svojih stavova, no ljudsko razmišljanje nije izvorno svjetlo ljudima. Život koji od Boga dolazi, svjetlo je ljudima.
Dok razmišljamo o jednostavnosti jaslica, njihova ljepota povezana s početkom. Nakon mnogih riječi proroka, Bog je sažeo sve u svome sinu, ali ono što dolazi na kraju, bilo je u početku. Smisao koji rasvjetljuje naš um, mirno počiva u krilu Djevice Marije. Bog nam danas daje znak, a to je betlehemsko dijete. Svake nove kolijevke, Božić je blagdan života, a ne smrti. Božić se dostojno slavi samo u onom gradu, u onom mjestu i narodu, koji je otvoren životu. Samo rođenima, Bog može podariti novi, vječni život. Svako rođenje djeteta, donosi na svijet, nešto božansko, nešto božićno.
Sve se manje rađaju djeca u Hrvatskoj
Prva slika koju je Bog htio dati o sebi samome, maleno je dijete u jaslicama. To čudo božje ljubavi, čovjek nikad neće u potpunosti razumjeti, ali uvijek će mu biti zadivljujuće. Dijete ima povlašteno mjesto u božjem srcu. Bog objavljuje tajne svoga srca u malenima, djeci i odraslima, koji njima su slični po otvorenosti. Dijete nam otvara nadu i okreće nas budućnosti. Svako je dijete dar i izvor božje ljubavi.
Dragi vjernici, danas se često ističe da je dijete na prvome mjestu, a u isto vrijeme se današnje društvo na neki način zatvara za djecu. I u našoj domovini, sve se manje rađaju djeca i sve ih je manje u školama. Potrebno je vratiti raspoloživost i velikodušnost prema djeci. Roditi dijete je veliki pothvat u kojem se odmjeravaju veliki rizici i teškoće, ali i to je jedinstvena mogućnost koja je dana roditeljima. Najveći dar je novi život.
Molimo za sve bolesnike i zdravstveno osoblje u pandemiji
Bog se objavio život i u svakom novom životu trag je stvaranja. Velika je blagodat prolaziti kroz život, u zajedništvu s braćom i sestrama. Ovo pandemijsko vrijeme i ove uvjetovanosti u kojima proslavljamo drugi Božić zaredom, mi sad ne trebamo živjeti kao u nemogućnosti već prihvatiti to u svjetlu božje riječi i govora koje nudi neku novost.
Dok svijet potrošnje naglašava ograničenost, mi molimo milost da vidimo priliku za snažnije življenje duhovne vrijednosti koje nam pruža Božić. Budimo posebno ponizni prema djeci. Bog je u nama probudio čežnju za vječnošću i pozvao nas da se brinemo jedni za druge. Ovo je vrijeme iznimna prilika da obnovimo narušene odnose, da oprostimo i tražimo oproštenje, da ohrabrimo klonule i obradujemo usamljene. Ali, ne zaboravimo na ovo vrijeme pošasti i nju uključujmo u naše nakane. Molimo za sve bolesnike, zdravstveno osoblje i one koje žale za gubitkom svojim bližnjih. Čuvajmo zajedništvo međusobno, čuvajmo to molitvom, jer je u njoj Bog s nama.
O potresu: Odgovorni, požurite!
Danas sam ovdje s vama u Čučerju, a nije teško odgovoriti zašto. Htio sam izabrati župu koja je na znakoviti način stradala od potresa. Drago mi je da smo ovdje u ovim privremenim prostorima. Želim podijeliti s vama rane na duši koje nosimo zbog potresa. Želim da ono što je potres uzrokovao, a zagrebački se dogodio već prije dvije godine, da se što prije obnovi. Apeliram na sve, osobito na odgovorne, da požure. Nemojmo usporavati zbog bespotrebne administracije koja predstavlja kočnice. Požurimo!
Međutim, nemojmo gledati sve negativno. U ovim smo prostorima koje je nadbiskupija izgradila, ima nade. Potrebno zajedništvo i brzina, požurimo svi zajedno da ne bi bilo žaljenja zbog manjka. I na kraju, sve vas koji trpite posljedice od potresa želim ohrabriti, vjerujmo u Boga koji je s nama i u budućnost i gradimo tu budućnost po djeci i mladima. Mladi su se u potresu iskazali, mladi su naša budućnost. Neka sve nas Bog blagoslovi svojim mirom koji je donio za Božić. Neka nas blagoslovi da s novim povjerenjem krenemo u budućnost.
