PROSE I DJECA I STARCI,NEMA PRAVILA: Jesu li to varalice, siromasi ili nešto treće?

flickr.com

Gospodarska kriza koja dugi niz godina hara Lijepom našom sa sobom je donijela val nezaposlenosti, ali i veliki broj onih koji bezuspješno pokušavaju pronaći posao.

Odraz takve situacije razaznati se može i na zagrebačkim ulicama gdje je uz traženje boca, jedan od svakidašnjih prizora i rijeka siromašnih koji pokušavaju preživjeti proseći. Očekivano najveći broj takvih sresti se može u samom centru grada i premda među njima ima onih koji zlorabe ljudsku dobrotu, teško je susresti se s djecom i penzionerima koji drhtavih ruku od vas traže kunu dok vi bezbrižno ispijate kavu na špici.

Upitali smo naše sugrađane kako reagiraju na prosjake te jesu li skloni s drugima podijeliti koju kunu viška.

“Primjetila sam da prosjaka u gradu ima sve više. Ponekad, ovisno o procjeni doista odvojim koju kunu za njih. A kad kada pogledam oko sebe da vidim mogu li im kupiti što za jesti jer mislim da je to bolje riješenje za njih”, ispričala nam je umirovljenica Sanja. Premda zna da ne treba generalizirati Ivanka više za nikoga nema novca otkako se susrela s jednom nadasve neugodnom situacijom.

“Gospođa u srednjim godinama molila me da joj pomognem jer je gladna. Međutim, i sama sam u to vrijeme bila u groznoj financijskoj situaciji. U dobroj namjeri otvorila sam prazan novčanik želeći s njom podijeliti svoju sudbinu, a ona se bez imalo srama počela derati na mene. Bilo mi je strahovito neugodno. Mislila sam da će me istući”, prisjetila se naša sugovornica.

Student Vlatko ima nešto drugačiji pristup. “Novce dajem uličnim sviračima ili pak onima koji prodaju igračkice za gluhe. Možda griješim, njima na dušu ali djeluju mi uvjerljivo”, poručuje ovaj mladić. Ni lipe za prosjake drčno poručuje Vlasta. “Ni meni pare ne rastu na drvetu. Smeta me kad mi ti klinci prilaze dok sam usred nekog razgovora. Kada bi za svakog izdvojila po kunu na njih bi bacila i do 500 kuna mjesečno. Meni to nema smisla. I ja svoj novac zaradim, a takvima država treba pomoći. Imaju socijalne službe pa nek se žale i traže”, iskrena je Vlasta. Na dirljivu situaciju naišao je Goran.

“Sjedio sam s curom na kavi u centru. Do nas je došao klinac i pitao nas nešto novaca. Mi smo ga pitali je li gladan, a on je samo kimnuo glavom. Odveo sam ga na sendvić, uzeo je miš i Colu, a kada je sve pojeo pitao me može li uzeti i za seku. Naravno da nisam mogao odbiti. Poslije toga bio sam i sretan i tužan u isto vrijeme. I od tada za siromašne uvijek odvojim koju kunu”, prepričao je naš sugovornik. Neugodno mi je odbiti, kaže Maja. “Ja uvijek dam. Za kunu neću propasti, a od moje kune nitko se neće obogatiti”, zaključila je.

SIROMAŠTVO U HRVATSKOJ UZELO MAHA 

Hrvatska je kad je riječ o siromaštvu i socijalnoj isključenosti među najpogođenijim zemljama Europske unije, a rješavanje tog ozbiljnog društvenog problema pitanje je prije svega političke odluke. Naime, prema podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj preko 19,5 posto stanovnika živi u riziku od siromaštva, čime se Hrvatska uz Bugarsku, Grčku, Litvu, Rumunjsku i Španjolsku nalazi pri vrhu zemalja Europske unije…


Komentari