Iako smo svi svjesni da situacija u Hrvatskoj nije baš najbolja, ne pitamo se o stvarnim uzrocima.
Hrvatska je mala zemlja velikih mogućnosti. Ipak, te mogućnosti ograničene su raznim nametima i ograničavanjem tržišnih sloboda. Donedavno smo kao narod bili uvjeravani kako je svjetska kriza uzrok brojnih naših problema. ‘Zločesti’ kapitalizam uzrokovao je pad proizvodnje u Hrvatskoj i trgovine su počele propadati.
Upravo suprotno pokazala je analiza Nenada Bakića. Uzrok naših problema ne leži u kapitalizmu niti u svjetskoj krizi. Naši su problemi upravo u ograničenoj slobodi tržišta. Današnji sustav koštao nas je barem 20% većih plaća. U sedam godina, od 2010. do 2016. sve bivše socijalističke zemlje gospodarski su rasle, osim Hrvatske. To vjerno prikazuje graf s eurostatovim podacima.
Kako objašnjava Bakić, plaće općenito rastu brže nego BDP, a kako je naš pad bio 1,4%, a rast svih ostalih u prosjeku bio 17,3%, možemo pretpostaviti da bi plaće u Hrvatskoj bile u prosjeku više barem 20%. Ipak, Hrvati su bili uvjeravani kako je glavni razlog ovakvih brojki kriza u svijetu te kako je sloboda tržišta pogubna za našu malu zemlju. Uvjereni kako se kod nas u privatnom sektoru ne drži do prava radnika te su riječi ‘biznis’ i ‘kapital’ predstavljeni kroz prizmu negativnosti.
U svojoj analizi, Bakić također navodi:
‘Dolazimo i do fame o štićenju javnog sektora od navodnih ‘bolnih rezova’. Štoviše, to je bilo predstavljeno kao opći interes svih građana Hrvatske. Međutim, dok je u privatnom sektoru posao izgubilo oko 150.000 ljudi, javni sektor je narastao! Uzmemo li u obzir i umirovljenja, u razdoblju 2010.-2016. je u javnom sektoru zaposleno skoro 50.000 novih ljudi.
To pokazuje da nije bilo potrebe ni za kakvim ‘bolnim rezovima’, javni sektor se mogao prilagoditi jednostavno i bez stresa. Međutim, vodećei politčari su i ovdje narodu ‘prodali priču’, a kako bi se dodvorili jednom dijelu biračkog tijela. No, najveća tragedija je da bi i svi zaposleni u javnom sektoru danas imali plaće 20% veće da su provedene barem minimalne reforme.‘
Analiza je pokazala kako je Hrvatska zemlja ograničene slobode poslovanja. Kao uzroci navedeni su strog Zakon o radu koji nas neće zaštiti od lošeg poslodavca koliko god ga postrožili. S obzirom na slabe slobode poslovanja i ograničenja s kojima se privatni sektor susreće, dolazi do pada potražnje za radnicima. Poslodavci se u Hrvatskoj prikazuju kao negativci koji iskorištavaju radnike.
Loše poslovanje i neisplata radnika, možda se može pripisati nekolicini loših poslodavaca, ali najveći krivac je upravo ograničavanje slobode poslovanja i tržišta. Kroz prizmu ‘sigurnosti’, rad u državnom sektoru koji je pretežno neprofitan, prikazan je kao Hrvatski san. Umjesto poticanja osobnog razvoja i cjeloživotnog učenja, u Hrvatskoj se sve svodi na naplaćivanje svakog dodatnog rada.
Države s kojima se Hrvatska nekada uspoređivala kao naprednija, sada su daleko ispred nje. Visoki porezi, dodatni nameti i pretjerana ograničenja odbila su brojne investitore i strane poslodavce. Osim toga, stvorio se mit kako su strani poslodavci željni oduzeti našu slobodu i oduzeti naš novac. Naravno, takva pompa nije istinita što nam pokazuju brojne zemlje koje su otvorile svoje tržište i smanjile poreze.
Brojke pokazuju drugačije od onoga u što smo uvjereni. Hrvatska je pokazala alarmantno loše brojke, koje bi svakoga od nas trebale ozbiljno zabrinuti. Ostaci starog sustava i ‘kvazi-kapitalizam’ u Hrvatskoj, uzrokovali su lošu ekonomsku situaciju te za istu okrivili sustave koji u drugim državama daju odlične rezultate.
Detaljnu analizu možete pronaći na eclectica.hr.
