Ovih dana pristigle su fakture brojnim obrtnicima i malim poduzetnicima koji prodaju svoje proizvode na tržnici, prenosi 24 sata. Zašto? Zato što moraju platiti korištenje prostora kojeg nisu koristili.
Zamislite da vam stigne račun za smještaj u hotelu, iako uopće niste napuštali stan. Ili da morate platiti mjesečnu kartu za autobus, a niste nijednom ušli u javni prijevoz – radi se upravo o takvoj situaciji.
Iako neki još od ožujka nisu otvarali štandove unutar predviđenog tržničkog prostora i tamo prodavali svoje proizvode, svejedno moraju platiti zakup – bar im tako nalaže faktura u poštanskom sandučiću.
A kome će platiti? Papir kaže Tržnicama Zagreb, podružnici Zagrebačkog Holdinga. Ali zašto bi išta plaćali ako je Gradska skupština još 19. ožujka odlučila da se poduzetnike u gradskim prostorima privremeno oslobađa plaćanja zakupnine zbog situacije s koronavirusom? Vrijede li ista pravila za Grad i za Holding?
“Ma šuti, došli su računi svima. Meni 1800 kuna. A nisam ni provirio na pijacu” – govori jedan stariji gospodin pred tržnicom u Utrini. Naslonjen je na kombi, a kroz otvorena stražnja vrata naziru se gajbe s mladim lukom i kupusom. Ne može unutra, mjere opreza su na snazi. Ako uspije išta ovako prodati, dobro je.
Dogovoreno je da će se unutar prostora tržnice svakih nekoliko dana izmjenjivati različiti prodavači. Tako je u nedjelju tamo bilo šest štandova, dok su ostali disciplinirano pristali čekati svoj red. Štoviše, pao je i interni solidarni dogovor. Sezonsko povrće neka ide unutra, da ne propadne, a ostali će prodati što mogu vani. I sve bi se istrpilo da nisu došle te fakture.
“Svi ćemo prosvjedovati putem odvjetnika. Ne može to tako. Gledajte, mi više uopće nismo u tržnici. Sad je svatko unutra po pet, šest dana, izmjenjujemo se, a i međusobno smo se dogovorili da ova sezonska zelenjava ide unutra, a mi vani. To je naš interni dogovor, i to je u redu. Ali oni nas svejedno tuku za cijeli mjesec. Evo susjed je isto dobio fakturu, ma svi su dobili. I kafići u sklopu tržnice isto”, ljuti se jedan prodavač.
Oko njega je uobičajena pazarska galama. Dva prosijeda gospodina tračaju nekog Bosanca, vrećice šuškaju. Ljudi iz civilne zaštite patrolira s maskama i mjeri temperaturu ljudima na ulazu.
A kako se naplaćuje uopće zakupnina? Kako to funkcionira na tržnicama, zanima nas.
“To vam ide po metru. Metru klupe koju zauzmemo, je li. Plaćam metar oko 500 kuna mjesečno, a to uključuje i sve ostale troškove. Imam četiri klupe, to je osam metara i sistem inače uredno funkcionira”, kaže drugi gospodin kojemu nije stigao račun, ali kaže da će dati prigovor ako ga dobije.
Druga prodavačica maše rotkvicama i otkriva kako postoji još jedna opcija.
“Ja vam plaćam 1800 kuna mjesečno, to su vam četiri metra. Evo dva ovakva stola. To se plati bez obzira koliko ćete vi dana biti tu. A možete ugovoriti i da plaćate rezervaciju, 400 kuna po klupi. I onda još platite i placovinu, odnosno zaračunaju vam koliko imate robe na klupi i plaćate samo onoliko prostora koliko ste zauzeli”, kaže nam gospođa s maskom na licu.
Proćelavi prodavač u sunčanim naočalama je uznemiren, stoji uz svoj kombi pred tržnicom, drži se rukama za bokove i negoduje.
“Nemoj me slikati. Ma došlo nam je svima. Meni je uredno stigla faktura da moram platiti za četvrti mjesec, a nijedan dan nisam ušao unutra. Ma otkad je bio potres nisam bio unutra. Ništa se ne radi, a oni mi naplatili 3300 kuna”, govori gospodin.
“Ja imam 4000 kuna, on ima skoro pet. Nemaju na osnovu čega naplatiti, nije nas doslovno bilo nijedan dan”, pojašnjava drugi kolega.
Što će sada napraviti, pitamo ih.
“Poslat ćemo im na mail žalbu, tako su nam rekli. Pa ćemo vidjeti. Nećemo mi njima ništa platiti. I oni moraju još nama stornirati treći mjesec jer 9 dana nismo radili. Od potresa. Tu se najam plaća unaprijed. Dobiješ za tekući mjesec fakturu do petog, a moraš je do osmog ili desetog platiti. Nema tu puno filozofiranja. Mi ćemo dati prigovor, a oni će odgovarati”, sliježe ramenima prodavač. Čini se kako nitko od njih ne zna kako je došlo do ove zbunjujuće situacije.
Iz 24 sata su se stoga javili Stanku Gačiću, voditelju Tržnica Zagreb. Valjda će on znati razjasniti cijeli ovaj nered. Hoće li ljudi zbilja morati platiti zakup nekorištenog prostora? I to nakon mjera koje je usvojio Grad?
“Ljudi mogu slobodno zaboraviti na fakture. Radi se o grešci “, jednostavno je odgovorio. Dobro, a kako se mogla dogoditi takva greška?
“Moj je prijedlog bio da se ništa ne fakturira dok ne prođe cijela ova situacija s koronom i potresom. To je omaškom otišlo. Sad očekujemo odluku uprave Holdinga u ponedjeljak ili u utorak po ovom pitanju. Mogu ljudi slobodno zaboraviti na fakture”, ponovio je Gačić.
Nadamo se da će ostati tako.
