U sedamdesetoj godini života umro je Vladimir Dodig Trokut, ugledni hrvatski likovni umjetnik, sakupljač umjetnina, galerist, arhivist, filmski umjetnik, donator, mistik i osnivač prvog svjetskog Anti-muzeja. Rođen 4. travnja 1949. godine u Kranju, osebujni Dodig Trokut za života je sakupio oko pola milijuna artefakata koji su dislocirani na čak trideset i pet mjesta u Hrvatskoj i inozemstvu.
Vrlo je često Dodig Trokut ravnopravno sakupljao vrijedna i potvrđena umjetnička djela uz predmete iz svakodnevnog života, što je bio njegov konceptualni pristup muzeologiji i umjetnosti. Dodig Trokut je u Hrvatskoj i inozemstu sudjelovao i organizirao oko sedam stotina izložbi, akcija, predstava i performansa, a za sebe je izjavljivao da je od 1968. godine deklarirani anarhist. Prije pet godina Trokut je dobio i nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika (u koje je učlanjen od 1968. godine) za životno djelo koju je posvetio ocu Ivanu Dodigu Glavonji, Imoćaninu, meceni i sponzoru čiji je bio štićenik, kako je izjavio Večernjem listu.
Desetljećima je Dodig Trokut pokušavao udomiti svoju monumentalnu anti-muzejsku zbirku, ali mu je to, bez obzira na političke promjene, jako teško polazilo za rukom, pa ju je udomio na gostoljubivom webu i to uz pomoć dizajnerice Sanje Kuzmanović. Nekonvencionalnog ponašanja i boemskog izgleda, prepun tajni i sočnih priča o raznoraznim društvenim pojavnostima i skandalima, Dodig Trokut je bio jedan od zaštitnih znakova onog nevidljivog ili slabije vidljivog umjetničkog Zagreba, grada u kojem je živio dulje od četiri desetljeća. A vrijeme će sasvim sigurno biti najpravedniji sudac Trokutovoj zbirci i Trokutovim životnim i umjetničkim opsesijama.
Nagradu dajem i Dimitriju Bašićeviću Mangelosu i Radovanu Putaru koji su mi bili mentori, a nakon njihove smrti to je Darko Schneider, izjavio je te 2013. godine Trokut čiji je cijeli zagrebački stan bio instalacija u čijem se središtu nalazila soba posvećena Bruni Schulzu i njegovoj priči “Prodavaonica cimetove boje”. U stanu je bilo mjesta i za skulpture Frane Kršinića, ali i za razne odbačene predmete koji su imali i umjetničku i dokumentarističku vrijednost, a bez Dodigova truda i znanja, ali i intuicije bili bi nepovratno izgubljeni i uništeni.
Dodig je bio i sudionik u prvoj javnoj akciji grupe Crveni Peristil iz 1968. godine, a prilikom dodjele nagrade HDLU-a rečeno je da je nemoguće nabrojati sve njegove javne i tajne akcije i preokupacije, ali je ipak spomenuto da je Vladimir Dodig Trokut bio i majstor ikebane, učitelj tantre, publicist, čitač tarota, okultist, travar, etnolog, antropolog, kipar, performer…, ali i da je kao muzeolog inicirao potpuno nove muzejske prakse.
