U Zagrebu u 86. godini preminuo jedan od najvećih hrvatskih vaterpolista, olimpijski pobjednik i član Kuće slavnih vodenih sportova Ivo Trumbić.
Trumbić je bio velikan vaterpola, veliki igrač, ali i sjajan trener. Bio je član Kuće slavnih te dobitnik Državne nagrade Franjo Bučar za životno djelo koja mu je pripala u 2020. godini.Rođen je 2. travnja 1935. u Splitu, a u vaterpolu je prvih 15 godina proveo u Jadranu (1946. – 1961.). Potom je osam godina igrao za Mladost osvojivši tri uzastopna naslova prvaka Europe (1967., 1968., 1969.). Nakon Mladosti igrao je i za Olympiakos s kojim je osvojio naslov prvaka Grčke, što je za taj klub bio prvi trofej prvaka nakon 30 godina.
Vrhunac karijere doživio je na Olimpijskim igrama u Ciudad de Mexicu 1968. na kojima je osvojio zlato. Na tim je Igrama proglašen i najboljim igračem cijelog vaterpolskog turnira. Osvojio je i srebro u Tokiju 1964. godine, a imao je i broncu s OI u Montrealu 1976. godine, ali tada u ulozi nizozemskog izbornika. Nizozemska mu to nikada nije zaboravila, pa je tako 2016. dobio posebno priznanje Nizozemskog kraljevskog saveza vodenih sportova.
Najbolji igrač na Olimpijskim igrama
Za reprezentaciju bivše države je odigrao 159 utakmica u razdoblju od 1959. do 1969.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća bio je trener dubrovačkog Juga koji je odveo do dva naslova državnog prvaka (1981., 1982.) te jednog Kupa (1981.). Vodio je i Pescaru gdje je u 1987. osvojio četiri trofeja – dvostruku krunu u Italiji, Kup prvaka i europski Superkup.
Trumbić je još vodio i reprezentaciju Grčke, tamošnjeg prvoligaša Patras, u Nizozemskoj momčad AZPC, a u Njemačkoj Rote Erde iz Hamma. Od 2001. do 2005. je bio tehnički direktor nizozemskog prvoligaša AZPC.
Prošle godine je postao dobitnik najvećeg sportskog priznanja koje dodjeljuje Republika Hrvatska, Državne nagrade Franjo Bučar za životno djelo.
